Četvrto ukazanje: 19.
kolovoza 1917.
Dana 13. kolovoza, na koji se
trebalo dogoditi četvrto ukazanje, djeca vidioci nisu mogli doći do
Cova da Iria, jer ih je oteo načelnik Ourema koji je iz njih silom htio
izvući tajnu. Djeca su ostala odlučna.
U uobičajeni sat čula
se na Cova da Iria grmljavina nakon koje je uslijedio bljesak. Prisutni su
opazili kako iznad hrasta nekoliko minuta lebdi mali bijeli oblak. Primijetili
su i kako su se lica i odjeća ljudi, biljke i tlo obojali različitim
bojama. Bilo je sigurno da je Gospa došla, no nije našla vidioce.
Dana 19. kolovoza17,
Lucija se s Franjom i još jednim rođakom nalazila na livadi koja je
pripadala njezinu ujaku kada su oko četiri sata poslijepodne počele
iste atmosferske promjene koje su prethodile Gospinim ukazanjima u Cova da
Iria: zapuhao je svježi povjetarac i sunce je potamnilo. Lucija je, osjetivši
da se približava nešto nadnaravno brzo poslala po Jacintu koja je stigla na
vrijeme da vidi Gospu što se, kao i prethodna tri puta, najavljena bljeskom
svjetla pojavila nad crnikom ili hrastićem, malo većim od onog u Cova
da Iria.
LUCIJA:
"Gospođo, što želite od mene?«
GOSPA: "želim da nastaviti
dolaziti u Cova da Iria svakog 13. u mjesecu i da molite krunicu svaki dan.
Posljednji mjesec učinit ću čudo, kako bi svi povjerovali.«
18
LUCIJA:
"Što želite da učinimo s novcem koji ljudi ostavljaju u Cova da
Iria?«
GOSPA: "Napravite dva
prijenosna postolja: jedno ćete nositi ti i Jacinta s još dvije
djevojčice odjevene u bijelo, a drugo neka nosi Franjo s još tri
dječaka. Novac od postolja je za blagdan Gospe svete krunice, a ono što
ostane namjenjeno je za kapelicu koju trebate dati napraviti.« 19
LUCIJA:
"Htjela bih vas zamoliti za ozdravljenje nekih bolesnika.«
GOSPA: "Da, neke ću
ozdraviti tijekom godine.« Zatim im je, poprimivši još tužniji izraz lica,
ponovno preporučila prikazivanje trpljenja da bi na kraju završila ovim
riječima: "Molite, mnogo molite i žrtvujte se za grešnike. Znajte,
mnoge duše odlaze u pakao, jer se za njih nitko ne žrtvuje i ne moli.«
"Kao
i inače, počela se podizati prema istoku.«
Vidioci su odrezali grane
drveta iznad kojeg se Gospa ukazala i ponijeli ih kući. Grane su širile
posebno ugodan miris.
Usp. "Memorias II«, str.
150; IV, str. 342 i 344; G. De Marchi, str. 151— 152; W. T. Walsh, str. 184—
186; L. G. da Fonseca, str. 69— 70; J. Galamba de Oliveira, str. 89.
|