Peto
ukazanje: 13. rujna 1917.
Kao i u drugim prilikama,
prisutni su, a procijenjeno je da ih je bilo između petnaest i dvadeset
tisuća ili možda i više, opazili niz atmosfeskih pojava: naglo sniženje
temperature, sunčevo svjetlo postalo je tako slabo da su se mogle vidjeti
zvijezde, pala je neka vrsta kiše, poput latica ili pahuljica duginih boja koje
su nestajale prije nego bi se spustile na zemlju. Ovaj put je posebno
primijećena svjetleća kugla koja se polako i veličanstveno
pomicala od istoka prema zapadu, a pri kraju ukazanja u suprotnom smjeru.
Vidioci su, kao i obično, primijetili odsjaj svjetla i zatim Gospu iznad
hrasta:
GOSPA: "Nastavite moliti
krunicu da izmolite svršetak rata. U listopadu će doći i naš
Gospodin, žalosna Gospa, Gospa od Karmela, sveti Josip s Djetetom Isusom kako
bi blagoslovili svijet. Bog je zadovoljan vašim žrtvama, ali ne želi da spavate
opasani konopom. Nosite ga samo danju.« 20
LUCIJA: "Tražili su me da Vas
zamolim razne stvari: ozdravljenje nekih bolesnika, jednog gluhonijemog!«
GOSPA: "Da, neke ću
ozdraviti, dok druge neću21. U listopadu ću učiniti
čudo kako bi svi povjerovali«22.
"I
počela se dizati i nestala, kao i obično.«
Usp. "Memorias II«, str.
156; IV, str. 346 i 350; G. De Marchi, str. 169— 170; W. T. Walsh, str. 194—
195; L. G. da Fonseca, str. 78— 79; J. Galamba de Oliveira, str. 93.
|