Šesto i posljednje ukazanje:
13. listopada 1917.
Kao i u prethodnim prilikama,
vidioci su primijetili odsjaj svjetla, a zatim Gospu iznad crnike:
LUCIJA:
"Gospođo, što želite od mene?«
GOSPA: "želim da se na
ovom mjestu podigne kapelica meni u čast. Ja sam
Gospa od svete krunice. Neka se krunica nastavi moliti svaki dan. Rat je
pri kraju i vojnici će se uskoro vratiti svojim kućama.«
LUCIJA: "Imam mnogo toga
što bih vas željela zamoliti: da ozdravite neke bolesnike i obratite neke
grešnike...
GOSPA: "Neke hoću,
neke neću23. Moraju se popraviti i moliti za oproštenje svojih
grijeha!« I poprimivši još tužniji izraz lica, reče: "Neka više ne
vrijeđaju Gospodina Boga našega koji je već toliko izvrijeđan!
24«
Tada raširi ruke i okrene ih
prema suncu. Dok se uzdizala, odraz njezinog svjetla pao je na sunce.
Lucija
je u tom trenutku uzviknula: "Gledajte sunce!«
Čim je Majka Božja nestala
u beskrajnom nebeskom svodu, pred očima vidioca ukazale su se tri slike.
Prva je predstavljala radosna otajstva krunice, zatim žalosna otajstva i na
kraju slavna otajstva krunice (samo je Lucija vidjela tri slike, bl. Franjo i
bl. Jacinta vidjeli su samo prvu).
Pokraj sunca pojavio se sveti
Josip s Djetetom Isusom i Gospom od krunice. Bila je to sveta obitelj. Djevica
je bila odjevena u bijelo, ogrnuta plavim ogrtačem. I sveti Josip bio je
odjeven u bijelo, a Dijete Isus u svjetlocrveno. Sveti Josip blagoslivljao je
mnoštvo, čineći tri puta znak križa. Dijete Isus činio je to
isto. Uslijedilo je viđenje žalosne Gospe i našeg Gospodina kako trpi na
putu za Kalvariju. Gospodin je blagoslivljao narod čineći znak križa.
Majka Božja nije imala mač u grudima. Lucija je vidjela samo gornji dio
tijela našeg Gospodina Isusa Krista. Na kraju se, u jednom slavnom ukazanju,
pojavila Gospa od Karmela, okrunjena kraljica neba i zemlje s Djetetom Isusom
na rukama.
Dok su se pred očima
vidioca odvijali ovi prizori, veliko mnoštvo od pedeset do sedamdeset
tisuća promatrača bilo je nazočno čudesu sunca. Tijekom
čitavog ukazanja je kišilo. Na kraju Lucijina i Gospina razgovora, u
trenutku kad se presveta Djevica uzdizala, a Lucija uzviknula "Gledajte
sunce!«, oblaci su se razmaknuli otvarajući pogled na sunce koje je
izgledalo poput koluta od zlata. Blistalo je nikad viđenom jačinom,
no nije bilo zasljepljujuće. Sve to trajalo je samo trenutak. Ogromna lopta počela je "plesati«. Poput velike ogromne vatrene
kugle sunce se okretalo strelovitom brzinom. Zaustavilo bi se na određeno
vrijeme, a zatim ponovno počelo okretati oko svoje osi velikom brzinom. Zatim
su rubovi postali grimizne boje te su se udaljavali na nebu, poput vrtloga,
prosipajući vatrene plamenove. Ovo se svjetlo odražavalo na suncu,
biljkama, žbunju, na licima ljudi i odjeći, prelijevajući se u
svjetlucave tonove i različite boje. Pomaknuvši se tri puta snažnim
pokretom, izgledalo je kao da je vatrena lopta zadrhtala, zatresla se te se
krivudajući strmoglavila na prestravljeno mnoštvo. Sve je ovo trajalo
desetak minuta. Konačno se sunce krivudajući vratilo na mjesto s
kojeg se počelo urušavati, ponovno mirno i blistavo, s istim svakodnevnim
sjajem.
Ciklus
ukazanja je završio.
Mnoge osobe primijetile su da
se njihova odjeća, natopljena kišom, iznenada potpuno osušila. Čudo
sa suncem promatrali su mnogi svjedoci koji su se nalazili na udaljenosti i do
četrdeset kilometara od mjesta ukazanja.
Usp. "Memorias II«, str.
162; IV, str. 348 i 350; G. De Marchi, str. 199— 200; W. T. Walsh, str. 217—
221; L. G. da Fonseca; str. 102— 105; J. Galamba de Oliveira, str. 95— 97.
2 strane slike
|