|
POGLAVLJE III -
Neka druga ukazanja
U ono malo vremena što su proveli na zemlji
nakon ukazanja, kao i u vremenskom razdoblju obuhvaćenom ukazanjima, bl. Franjo
i bl. Jacinta, a posebice ova potonja, imali su zasebno različita
viđenja. Ovdje ćemo izvijestiti o najvažnijima, onima koje je imala
Jacinta.
Franjo: mistične milosti najvišeg stupnja
"Činilo mi se, govori
sestra Lucija, da je vizija pakla na Franju ostavila manji dojam" (Memorias IV, str. 266). Otac Joaquin
Maria Alonso vjeruje da je Franjino mistično opažanje bilo najvišeg
stupnja te ga stoga "ista vizija pakla nije jako pogodila, zasigurno zato
što je razmatrao misterij zla u svjetlu
mističnog razmatranja" (Doctrina
y espiritualidad del mensaje de Fatima, str. 122). "Ono što ga se
najviše dojmilo ili ga navodilo da se zadubi u misli, primjećuje sestra
Lucija, bio je Bog, Presveto Trojstvo u neizmjernom svjetlu koje prodire u
najskriveniji dio duše" (Memorias IV,
str. 266).
Ovo nije spriječilo da se
kod drugih vizija od manje važnosti trese od straha pri pogledu na vraga.
Sestra Lucija na sljedeći način opisuje ovu scenu:
"Jednog smo dana išli u
mjesto koje se zvalo Pedreira te smo, dok su ovce pasle, skakali s jedne
stijene na drugu, izazivajući jeku naših glasova na dnu velikih vrleti.
Franjo se, kao što je običavao, uvukao u šupljinu jedne stijene. Nakon što
je prošlo dosta vremena, čule smo ga kako viče i zaziva nas i Gospu.
Bojeći se onoga što mu se moglo dogoditi počele smo ga tražiti i
zvati.
-"Gdje si?"
- "Ovdje! Ovdje!"
No trebalo nam je još malo
vremena da ga nađemo. Kad smo ga konačno pronašle, tresao se od
straha, još je uvijek bio na koljenima, žalostan, ne uspjevajući ustati.
-"Što ti je?! Što se dogodilo? Glasom prigušenim od straha rekao
je: 'Bila je to jedna od onih velikih životinja, koje su bile u paklu, ovdje je
gorila'" (Memorias IV, str.
288, 290).
Kako je lijepo ovo svjetlo blizu našeg prozora
Ono što je Franjo najviše želio
bilo je da utješi našeg Gospodina povrijeđenog ljudskim grijesima. Tako je
neposredno prije svoje smrti rekao Luciji:
_"Pogledaj! Jako sam loše,
nedostaje mi još jako malo da odem u raj.
-"Pa onda odlazi onamo i
nemoj se zaboraviti moliti za grešnike, za Svetog Oca i za mene i Jacintu.
-"Hoću, molit
ću, ali daj zamoli Jacintu iste ove stvari, jer se bojim da ću ih
zaboraviti kad ugledam našeg Gospodina! Osim toga, želim ga prvo utješiti"
(Memorias IV, str. 304).
Stoga mu je, možemo sa
sigurnošću tvrditi, kratko prije nego je umro bila podarena jedna nebeska
vizija. Otac Fernando Leite SJ pripovijeda:"Četvrtog travnja ujutro,
Franjo je povikao: - "Oh majko, kako
je lijepo ovo svjetlo pokraj našeg prozora!" I nakon nekoliko
trenutaka slatkog zanosa:-"Sad ga
više ne vidim" (župna istraga od 28. rujna 1923). Nakon kratkog
vremena lice mu je obasjao anđeoski osmjeh, bilo je oko 10 sati ujutro kad
je bez agonije, bez grčenja, bez stenjanja blago preminuo" (Franjo iz Fatime, str. 59-60).
Može se pretpostaviti da se sam
Bog, koji je beskrajno lijepo svjetlo, u posljednjim trenucima pokazao
Djevičinu uzdaniku.
"... Vidjela sam Svetog
Oca...«
Jednom
prilikom, oko podneva, na bunaru Lucijinih roditelja, bl. Jacinta je upitala
Luciju:
"Zar
ti nisi vidjela Svetog Oca?«
"Nisam.«
"Ne znam kako se to
dogodilo, ali vidjela sam Svetog Oca u jednoj jako velikoj kući, na
koljenima, ispred jednog stola, plakao je držeći ruke na licu; ispred
kuće nalazilo se mnogo ljudi i jedni su na njega bacali kamenje, drugi su
ga proklinjali i vrijeđali jako ružnim riječima. Jadan Sveti Otac,
trebamo se mnogo moliti za njega!«
Usp. "Memorias III«, str.
228; G. De Marchi, str. 117; W. T. Walsh, str. 143; L. G. da Fonseca, str.
152).
Jedne večeri u kolovozu
1917., dok su vidioci sjedili na stjenama brežuljka Cabeco, Jacinta iznenada
počne moliti molitvu koju ih je naučio Anđeo i nakon duboke
tišine reče svojoj rođakinji:
"Zar ne vidiš mnoge ulice,
mnoge putove i polja puna ljudi koji plaču jer nemaju ništa za jesti? I
Svetog Oca u nekoj crkvi kako moli pred Prečistim Srcem Marijinim? I mnoge
ljude koji mole skupa s njim?«
Usp. "Memorias III«, str.
228; G. De Marchi, str. 117; W. T. Walsh, str. 142; L. G. da Fonseca, str.
152).
Sestra Lucija dodaje:
"Nakon što je prošlo
nekoliko dana, upitala me: smijem li reći da sam vidjela Svetog Oca i sve
one ljude? - Ne smiješ. Zar ne vidiš da
je to dio tajne? Da će je, krenu li od toga, odmah otkriti? - Dobro, onda
neću ništa reći" (Memorias
III, str. 228).
Jednog
dana, Lucija je zatekla bl. Jacintu u njezinoj kući jako zamišljenu:
"Jacinta,
o čemu razmišljaš?«
"O ratu do kojeg će
doći. Umrijet će toliko mnogo ljudi! I gotovo svi će otići u
pakao! Bit će uništene mnoge kuće i umrijet će mnogi
svećenici. Vidi, ja idem u nebo, a ti, kad u noći vidiš svjetlo, o
kojem je Gospa govorila, da će doći prije (rata), dođi i ti.«
Usp. Memorias III, str. 228; G.
De Marchi, str. 280; W. T. Walsh, str. 144; L. G. da Fonseca, str. 179).
|