Posljednja ukazanja bl. Jacinti

Krajem listopada 1918. bl. Franjo i bl. Jacinta razboljeli su se gotovo istovremeno. Kad ih je posjetila, Lucija je zatekla bl. Jacintu punu radosti koja joj je objasnila zašto (se tako osjeća):

"Gospa nas je došla vidjeti i rekla da će uskoro uzeti Franju u nebo. A mene je pitala želim li obratiti još više grešnika? Rekla sam joj da želim. Rekla mi je da ću otići u jednu bolnicu i da ću ondje mnogo trpjeti. Trpjet ću za obraćenje grešnika, kao zadovoljštinu za grijehe počinjene protiv Prečistog Srca Marijina i Isusu za ljubav. Pitala sam hoćeš li i ti ići sa mnom. Rekla je da nećeš. To mi je najteže. Rekla mi je da će me onamo odvesti moja majka, a da ću onda ostati sama!«

Usp. "Memorias I«, str. 70; G. De Marchi, str. 268; W. T. Walsh, str. 243; L. G. da Fonseca, str. 169.

 Tijekom bolesti dvoje vidioca, Lucija ih je često posjećivala. U tim su prilikama nadugo razgovarali o događajima u kojima su sudjelovali. Ovdje donosimo neka Jacintina opažanja:

"Još malo nedostaje do mog odlaska na nebo. Ti ostani ovdje da objaviš kako Bog želi u svijetu ustanoviti pobožnost Prečistom Srcu Marijinu. Kad dođe trenutak da o tome govoriš, nemoj se skrivati. Reci svima da će nam Bog udijeliti milosti posredstvom Prečistog Srca Marijina. Neka ih od nje mole! Kaži da Srce Isusovo želi da se uz njega ravnopravno časti i Prečisto Srce Marijino. Neka od Prečista Srca Marijina traže mir, jer ga je Bog njoj povjerio. Kad bih mogla u srcima svih ljudi zapaliti vatru koju nosim u svojim grudima, od koje izgaram i toliko ljubim Srce Isusovo i Srce Marijino!«

Usp. "Memorias III«, str. 234; G. De Marchi, str. 287; W. T. Walsh, str. 261.

"Znaš što? Naš Gospodin je tužan. Ta Gospođa nam je rekla da ga više ne vrijeđamo, jer mu je već naneseno dosta uvreda i nitko se za to nije brinuo. Nastavljaju činiti iste grijehe.«

Usp. "Memorias III«, str. 236; G. De Marchi, str. 285; W. T. Walsh, str. 261).

Krajem prosinca 1919, Gospa se ponovno ukazala bl. Jacinti koja je taj događaj na sljedeći način opisala svojoj rođakinji:

"Rekla mi je da ću ići u Lisabon, u jednu drugu bolnicu²⁵, da neću više vidjeti ni tebe ni moje roditelje, da ću, nakon što ću mnogo trpjeti, umrijeti sama, no da se ne bojim, jer da će me ona doći uzeti na nebo.«

Usp. "Memorias I«, str. 74 i 76; G. De Marchi, str. 289; W. T. Walsh; str. 262; L. G. da Fonseca, str. 179.

"Tko te toliko toga naučio?«

Bl. Jacinta je odvedena u Lisabon gdje je prvo boravila u sirotištu u blizini crkve Nossa Senhora dos Milagres (Naše Gospe od čudesa), a zatim je prebačena u bolnicu Dona Estefania. U sirotištu se o njoj brinula majka Marija da Purificacao Godinho, koja je zabilježila, iako ne uvijek doslovno, njezine posljednje riječi.

Slijede neki od tih zapisa. Njezine riječi zvuče proročki i isupnjene su nadnaravnim duhom i podukom. Kod De Marchija ih nalazimo razvrstane po temama.