Lucijin
životni put
Lucija je 17. lipnja 1921.
otputovala iz Aljustrela za Oporto te je primljena kao interna učenica
Kolegija sestara svete Dorotee u Vilaru, u predgrađu grada. Dana 24.
listopada 1925. ušla je u Institut svete Dorotee dok je istovremeno kao
postulantica primljena u samostan iste kongregacije u Tuyu, Španjolska, blizu
portugalske granice. Novakinja postaje 2. listopada 1926., a 3. listopada 1928.
polaže svoje privremene zavjete. Šest godina kasnije, istog dana u listopadu,
položila je svečane zavjete. Uzela je redovničko ime sestra Marija
dell Addolorata (Marija od žalosne Gospe).
Za vrijeme komunističke
revolucije u Španjolskoj iz sigurnosnih razloga prebačena je u Kolegij de
Sardao, u Vila Nova de Gaia, gdje je i ostala neko vrijeme.
Kasnije, 20. svibnja 1946,
sestra Lucija imala je priliku ponovno vidjeti mjesto ukazanja. Posjetila je
spilju Cabeco i polje na Valinhosu.
Dvije godine kasnije, 25.
ožujka 1948, napustila je Institut svete Dorotee kako bi ušla u Karmel svetog
Josipa u Coimbri, pod imenom sestra Marija Lucija od Prečistog
Srca26. Iste je godine, 13. svibnja obukla odoru svete Terezije te je
31. svibnja 1949. položila vječne zavjete kao Bosonoga Karmelićanka.
|