|
Širenje tajni
Dana 17. prosinca 1927. Lucija
je došla u blizinu svetohraništa u kapelici kuće Sestara svete Dorotee u
Tuyu, da bi zapitala našeg Gospodina kako ispuniti nalog ispovjednika da stavi
na papir određene milosti koje je primila od Boga, kad su te milosti u
vezi s tajnom koju joj je povjerila Presveta Djevica. Jasnim glasom Isus joj je
dopustio da čuje sljedeće riječi: "Kćeri moja, napiši
što se od tebe traži. Napiši i sve ono što ti je Presveta Djevica povjerila u
ukazanju u kojem je govorila o ovoj pobožnosti (Prečistom Srcu Marijinu).
Što se tiče ostatka tajne, nastavi šutjeti!«
Usp.
"Memorias e Cartas da Irma Lucia«, str. 400; L. G. da Fonseca, str. 39.
Nakon
tako primljene zapovjedi, Lucija je otkrila što se dogodilo pri lipanjskom
ukazanju.
Kasnije, 1941. godine, kad joj
je biskup Leirije zapovjedio da zabilježi sve što bi moglo biti zanimvjivo o
životu bl. Jacinte za novo izdanje koje se trebalo tiskati, vidjelica je,
dobivši dopuštenje neba, otkrila dva od tri dijela srpanjske tajne.
Evo
njezinih riječi:
"Tajna
sadrži tri različite stvari, od kojih ću ja otkriti dvije. Prva je, dakle, bilo viđenje pakla.«
Zatim slijedi iznošenje
dva dijela tajne, kao što smo prikazali tamo gdje se govori o srpanjskom
ukazanju.
Usp. "Memorias III«, str.
216— 220; L. G. da Fonseca, str. 50— 51; J. Galamba de Oliveira, str. 146.
Što se tiče trećeg
dijela tajne, vidjelica ga je zapisala u Kući sestara Svete Dorotee u Tuyu
(Španjolska) 3. siječnja 1944, na samo jednom komadu papira s crtama
(presavinut tako da se dobije 4 stranice, po prilici veličine 12 x 18 cm,
sa 16 redova po stranici). Poznato je da je sestra Lucija to učinila
tijekom teške bolesti na zahtjev Leirijskog biskupa, kao što smo već
objasnili u uvodu ove knjige.
U pismu od 9. siječnja,
sestra Lucija javlja prelatu da je tekst već sastavljen i da mu stoji na
raspolaganju u zapečačenoj
omotnici, kao što je odredio.
17. srpnja, na zahtjev
Leirijskog biskupa, titularni biskup Gurze, monsinjor Manuel Maria Ferreire da
Silva, stigao je u Valencu, pogranični portugalski grad u blizini Tuya, na
obalama rijeke Minho. Ondje je primio dragocjeni dokument iz ruku sestre
Lucije. I iste je večeri pismo predano mons. Joseu u Quinta
da formigueira, prelatovom ljetnikovcu u blizini Brage.
U Leiriji je mons. Jose
omotnicu stavio u još jednu, veću omotnicu te je i nju zapečatio
pohranivši je u trezor kurije. Na ovu veću omotnicu je napisao:"Nakon moje smrti ova omotnica sa
svojim sadržajem treba biti predna uzoritom gospodinu kardinalu Manuelu,
Lisabonskom patrijarhu. Leiria,
8. prosinac 1945. Jose, Leirijski biskup".
Dokument se iz trezora vadilo u
iznimno rijetkim prilikama, da bi ga izvana mogle vidjeti povlaštene osobe. Jednom
takvom prilikom snimljena je poznata fotografija Leirijskog biskupa ispred
kojeg se nalazi zapečačena omotnica. Prelat je pristao da ga se
fotografira za časopis Life koji
je fotografiju objavio 3. siječnja 1949
Dostavljajući
zapečačenu omotnicu Leirijskom biskupu, sestra Lucija napisala mu je
da omotnicu smije otvoriti lisabonski patrijarh ili Leirijski biskup tek nakon
1960. godine.
Početkom 1957. godine,
Kongregacija Svetog Uficija (sadašnja Kongregacija za nauk vjere) zatražila je
od Leirijskog biskupa da omotnicu pošalje u Rim. Pomoćni
biskup Leirije, mons. Joao Pereira Venancio donio ju je u apostolsku
nuncijaturu u Lisabonu. Iz Lisabona ju je nuncij, monsinjor Fernando Cento,
kasnije posvećen za kardinala, donio u Vatikan gdje je 4. travnja 1957.
pohranjena u tajni arhiv Svetog Uficija.
Nije poznato da je Pio
XII koji je umro 9. listopada 1958 bio upoznat s tajnom. Otac Leiber, bliski
suradnik ovog pape kaže da je glasina prema kojoj je papa, čitajući
tajnu, plakao i gotovo se onesvjestio "potpuno neutemeljena; ništa od toga
nije se dogodilo" (apud J.M. Alonso, La
verdad sobre el Secreto de Fatima, str. 43).
Prirodno je da se, kako se malo
po malo približavala 1960, znatiželja oko tajne povećavala.
Portugalska Agencia Nacional de Informacao je 8.
veljače 1960. godine, pozivajući se na izjave "vatikanskih krugova" objavila je
kako će"vrlo vjerojatno
"fatimska tajna" zauvijek ostati zapečačena". U
tekstu se nadalje objašnjava: "Pod
pritiscima koji su izvršeni na Vatikan, potvrđuju isti krugovi, - jednih
da se pismo otvori te njegov sadržaj otkrije čitavu svijetu i drugih da se
pismo, pod pretpostavkom da sadrži alarmanta proročanstva, ne objavi -
Vatikan je odlučio da sadržaj pisma sestre Lucije neće biti objavljen
te da će ostati čvrsto zapečačen" (apud Sebastiao
Martins dos Reis, O Milagre do Sol e o
Segredo de Fatima, str. 127-128).
Što se doista dogodilo? Ivan
XXIII je 17. kolovoza 1959 primio iz ruku oca Pierrea Paul Philippe (djelatnika
Svetog Uficija, kasnije posvećen za kardinala) omotnicu s tajnom. Nekoliko
dana kasnije papa ju je pročitao (uz pomoć prevoditelja za
portugalski iz Svetog Uficija, mons. Paulo Jose Taveresa (kasnije biskupa
Macaoa) i odlučio da tajnu neće objaviti te je omotnicu vratio Svetom
Uficiju (usp. Kongregacija za nauk vjere, Il messaggio di Fatima, izlaganje
mons. Tarcisio Bertone SDB, 26.6.2000.; usp. izjavu od 20. 6. 1977. mons. Loris
Capovilla, privatnog tajnika Ivana XXIII, apud P. Jose Geraldes Freire, O Segredo de Fatima: a terceira parte e
sobre Portugal?, str. 136-137).
I Pavao VI pročitao je
tajnu 27. ožujka 1965, donijevši istu odluku (usp. mons. Tercisio Bertone,
cit.).
Kardinal Alfredo Ottaviani,
tadašnji predstojnik Svetog Uficija organizirao je susret, koji je kasnije
postao nadaleko poznat, u velikoj dvorani Međunarodne papinske marijanske
akademije u Rimu, u okviru priprave za kongres povodom pedesete godišnjice
fatimskih ukazanja. Ispričao je da je u svibnju 1955. posjetio sestru
Luciju u Carmel di Coimbra (Karmelu u
Coimbri) te vidjelicu pitao zbog čega bi se tajnu moglo objaviti 1960.
godine. "Zato što će onda
(tajna) biti jasnija" - odgovorila je vidjelica. "To me navelo da pomislim", priča kardinal, "da je poruka napisana proročkim
tonom, jer upravo su proročanstva, kao što se to vidi u Svetom pismu,
prekrivena velom tajne. Proročanstva se u načelu ne služe jasnim,
svima razumljivim jezikom". (La Documentation Catholique, Pariz, 19.3.1967., str. 542).
I konačno stižemo do
pontifikata Ivana Pavla II. Njegovo zanimanje za Fatimu nije novijeg datuma, no
zasigurno se značajno povećalo nakon svetogrdnog atentata izvršenog
upravo 13. svibnja1981. godine. Nakon što je naložio da mu donesu omotnicu s
tajnom 18. srpnja iste godine, papa se odmah prepoznao u liku "biskupa odjevenog u bijelo"
o kojem tekst govori. U vezi s time papa je iznio uvjerenje da je "majčinska ruka vodila putanju
metka te se umirući papa zaustavio na pragu smrti" (Meditazione
ai vescovi italiani, 13. svibanj 1994).
Pa ipak, nije odlučio da
zbog toga objavi tajnu. Tek nedavno, rekla je Njegova Svetost, "smatrao sam da su prilike sazrijele i
da bi bilo uputno objaviti sadržaj takozvanog trećeg dijela tajne" (govor
održan na generalnoj audijenciji 17. svibnja 2000, Voz da Fatima, str. 933, 13.6.00.).
Na otvorenom prostoru svetišta,
kardinal Angelo Sodano, državni tajnik je 13. svibnja 2000, ovlašten od Ivana
Pavla II, objavio povijesnu odluku.
Ova se objava dogodila u okviru
proglašenja svetima vidioca Franje i Jacinte, koje je Sveti Otac izvršio istog
dana u Fatimi u koju je s tom nakanom stigao iz Rima.
Objavljivanje tajne treba,
prema riječima kardinala Sodana, biti pračeno "odgovarajućim komentarom" i to je povjereno
Kongregaciji za nauk vjere. Ona je 26. lipnja 2000 objavila dokument pod
naslovom Il messaggio di Fatima
("Fatimska poruka"), objavivši ga uz veliko zanimanje javnosti u Sala Stampa (Dvorani za tisak) Svete
Stolice te na Internetu na šest jezika (njemački, španjolski, francuski,
engleski, talijanski i portugalski). Sastanku u Sala Stampa, koji su izravno prenosile talijanska RAi i druge
ugledne TV postaje iz čitavog svijeta,
predsjedao je kardinal Joseph Ratzinger, predstojnik Kongregacije za
nauk vjere, a uz njega je sjedio nadbiskup Tarcisio Bertone, umirovljeni biskup
Vercellija i tajnik Kongregacije.
Dokument je podijeljen na
nekolika dijelova od najveće važnosti:
a) Opći prikaz koji je napisao mons. Bertone;
b) faksimil rukopisa
sestre Lucije koji se tiču tri dijela fatimske tajne (na temelju kojeg smo
izvukli zaključke o veličini papira na kojem je napisana treća tajna)
te također i odgovarajući tiskani prijepis;
c) pismo od 19. travnja
2000. u kojem Ivan Pavao II moli sestru Luciju da "otvoreno i iskreno" odgovori na pitanja koja će joj
o tumačenju tajne postaviti tajnik Kongregacije za nauk vjere u papino
ime;
d) izvješće o razgovoru (Colloquio) mons. Bertonea i Leirijskog
biskupa sa sestrom Lucijom u Carmelo di Coimbra (Karmel u Coimbri) vođenom
27. travnja;
e) Priopćenje kardinala
Sodana u Fatimi, 13. svibnja i
f) konačno, Commento teologico ("Teološki
komentar") koji je pripremio i potpisao kardinal Ratzinger sa sadržajnim i
sažetim objašnjenjem o "teološkom
mjestu" javne objave i privatnih objava u Crkvi, iza kojeg slijedi "pokušaj da se protumači fatimska
'tajna'".
Na tiskovnoj konferenciji kardinal
Ratzinger je naglasio da Sveta Stolica ni na koji način nema nakanu
nametati ovo (svoje) tumačenje, no znanstvenici imaju sposobnost produbiti
ili ponuditi nove kutove gledanja i tumačenja. S koliko opreza i
skromnosti to trebaju činiti izlišno je naglašavati.
Što se tiče nas, kad smo,
u svoj skromnosti bili prinuđeni pripraviti bilješke 13 do 15 ove knjige,
pribjegavajući duhovnim montfortanskim konceptima (od San Luigi M.
Grignion da Monfort), kao i razradi ovih koncepata od strane uglednog brazilskog
mislioca i aktiviste, prof. Pinia Correa de Oliveira koji je umro 1995 godine.
Ovim "službenim objavljivanjem tajne" Kongregacije za nauk vjere, kao što je to
naglasio biskup Leirije-Fatime, mons. Serafim de Sousa Ferreira e Silva (usp.
invervista sul settimanale Alfa e Omega, apud Avvenire, 27.6.00.), očito je da
je Fatima, ne izgubivši svoj osobiti karakter objave, u očima vjernika
zadobila mnogo veću važnost. Dobila je na aktualnosti, kao što je izjavio
ovaj isti biskup Leirije-Fatime odgovarajući na jedno drugo pitanje u
istom intervjuu:
-"Smatrate li da se ovim događajem objavljivanja tajne, na naki
način zatvara, dvadeseto stoljeće?
- "Ne bih rekao da se nešto zatvara, već baš da se otvara,
poput prozora nade za ovo stoljeće, nade za osobno obraćenje svakog od nas, čitavog čovječanstva kako bi konačno moglo
pronaći mir" (loc.cit.).
To je Veliki povratak čovječanstva Bogu o kojem smo govorili
komentirajući posljednju scenu treće tajne (usp. s bilješkom br.
15)27.
|