Posveta
Rusije Bezgrešnom Srcu Marijinu
Dana 13. lipnja 1929. sestra
Lucija imala je prekrasnu viziju svetog Trojstva i Prečista Srca Marijina,
tijekom koje joj je Gospa poručila "da je došao trenutak da Sveta
Crkva sazna za njezinu želju za posvećenjem Rusije i njezino obećanje
da će je obratiti.« Sama sestra Lucija napisala je sljedeće:
"Zatražila sam dopuštenje,
i dobila ga, od moje majke poglavarice i ispovjednika da četvrtkom i
petkom imam sat klanjanja od jedanaest sati navečer do ponoći. Jedne
noći, posve sama, kleknula sam i prostrla se kraj ograde koja se nalazila
nasred kapelice da izmolim Anđelovu molitvu. Osjetivši umor, ustala sam i
nastavila moliti prekriženih ruku. Gorilo je samo vječno svjetlo pri
svetohraništu. Najednom je čitava kapelica rasvjetljena nadnaravnom
svjetlošću, a na oltaru se ukazao križ od svjetla koji se uzdizao do
stropa. Na gornjem dijelu križa, u još jačem svjetlu, vidjelo se lice
čovjeka i tijelo sve do pojasa (Bog Otac). Na njegovim se grudima nalazio
golub sačinjen od svjetla (Duh Sveti), kao i drugi čovjek, pribijen
na križ (naš Gospodin Isus Krist). Malo niže od pojasa ovog drugog čovjeka
lebdio je kalež, a iznad njega jedna velika hostija na koju su padale kaplje
krvi što su klizile s obraza raspetoga i iz rane na grudima.
Klizeći niz hostiju kapi
krvi padale su u kalež. Ispod desnog kraka križa nalazila se Presveta Djevica. Pod desnim krakom (križa) stajala je naša Gospa. (Bila je to fatimska Gospa
sa svojim Prečistim Srcem u lijevoj ruci, bez mača i ruža, ali
ovijenim trnovom krunom i plamenovima)...
Pod lijevim krakom
(križa) vidjela su se velika slova koja su izgledala poput kristalno bistre
vode i spuštala se na oltar oblikujući sljedeće riječi:
"Milost i milosrđe«.
Shvatila sam da mi se
ukazala tajna Presvetog Trojstva o kojoj sam primila neka rasvjetljenja koja mi
nije dopušteno otkriti.
Tada mi Gospa reče:
'Došao je trenutak u kojem Bog traži od Svetog Oca da u zajednici sa svim
biskupima svijeta, učini posvetu Rusije momu Prečistom Srcu, na taj
način je spašavajući. Božja pravednost tolike će mnoge duše
osuditi zbog grijeha koje su počinile protiv mene da sam došla moliti za
zadovoljštinu: žrtvuj se za tu nakanu i moli.'«
Usp.
"Memorias e Cartas da Irma Lucia«, str. 462 i 464.28
Preko svojih ispovjednika i Leirijskog
biskupa vidjelica je našla način da s Gospinom molbom iste godine bude
upoznat papa Pio XI, koji ju je obećao razmotriti.
Usp. G.
De Marchi, str. 386; W. T. Walsh, str. 329— 330
U jednom pismu svom
ispovjedniku, ocu Jose Bernardu Goncalvesu, D. I. od 29. svibnja 1930, sestra
Lucija kaže da je naš Gospodin, nakon što joj je dopustio da u najvećoj
dubini svoga srca osjeti njegovu božansku prisutnost, od nje zatražio da od
Svetog Oca zamoli odobrenje za pokorničku pobožnost prvih subota. Evo
vidjeličinih riječi: "Ako se ne varam, dobri Bog obećaje da
će učiniti kraj progonstvu u Rusiji ako Sveti Otac izvrši javni
svečani čin zadovoljštine, zajedno sa svim biskupima svijeta i
posveti Rusiju presvetim Srcima Isusa i Marije te ako Njegova Svetost
obeća da će zbog ovog progonstva odobriti i preporučiti ovu
pokorničku pobožnost (prvih subota).«
Usp.
"Memorias e Cartas da Irma Lucia«, str. 404.
Kasnije, u jednom drugom
unutarnjem razgovoru, naš Gospodin se potužio sestri Luciji, jer
posvećenje Rusije još nije bilo učinjeno: "Nisu htjeli čuti
moju molbu!... Kao i u slučaju francuskog kralja (kad je naš Gospodin
tražio posvetu svom Srcu od Ljudevita XIV. koja nije učinjena, op. prev.),
pokajat će se i učinit će je, no tada će biti prekasno.
29 Rusija će uskoro proširiti svoje zablude po svijetu,
izazivajući ratove i progone Crkve. Sveti Otac mnogo će trpjeti.«
Usp.
"Memorias e Cartas da Irma Lucia«, str. 464.
U pismu ocu Joseu Bernardu
Goncalvesu D. I. od 21. siječnja 1935, sestra Lucija kazala je da je
"naš Gospodin bio jako nezadovoljan jer njegova molba nije ispunjena«.
Usp.
"Memorias e Cartas da Irma Lucia«, str. 412.
U pismu ocu Goncalvesu od 18.
svibnja 1936, sestra Lucija je pojasnila: "Što se tiče drugog pitanja,
je li prikladno nastojati da se obavi posveta Rusije, odgovaram isto što sam
rekla u drugim prigodama. žao mi je da to već nije učinjeno! No, tako
je dopustio Bog koji to zahtjeva. (...) Je li prikladno inzistirati? Ne znam.
Ali mi se čini da, kad bi Sveti Otac sada izvršio posvetu, naš bi je
Gospodin prihvatio i izvršio svoje obećanje. Nesumnjivo, bila bi to velika
radost za našeg Gospodina i Prečisto Srce Marijino.
O ovom sam problemu vodila
unutarnji razgovor s Gospodinom. Nedavno sam ga zapitala zašto ne obrati Rusiju
bez posvete Svetog Oca: "Zato što želim da čitava moja Crkva prizna
ovu posvetu kao pobjedu Prečistog Srca Marijina te da se ovo štovanje
proširi i zauzme mjesto uz pobožnost mome božanskom Srcu. Ali, moj Bože, odvratila
sam, Sveti Otac neće mi vjerovati ako ga ti sam ne potakneš posebnom
milošću! Sveti Otac! Moli mnogo za Svetog Oca! On će to učiniti,
ali će biti kasno. Ipak, Prečisto Srce Marijino spasit će Rusiju
koja mu je povjerena.«
Usp.
"Memorias e Cartas da Irma Lucia«, str. 412 i 414.
Dana
24. travnja 1940., sestra Lucija ponovno piše ocu Goncalvesu:
"On bi (naš Gospodin), da
hoće, mogao učiniti da stvar brzo krene. Ali, radi kazne svijeta, on
pušta da se sporo odvija.
To zahtjeva njegova pravednost,
izazvana našim grijesima. Nezadovoljan je, ne samo zbog naših velikih grijeha,
nego i zbog naše bezvoljnosti i nemara da udovoljimo njegovim zahtjevima.
(...) Zlodjela su brojna, ali
još je mnogo gori nemar duša od kojih je očekivao da će se revno
predati njegovoj službi. Broj onih s kojima se on susreće vrlo je
ograničen.«30
Usp.
"Memorias e Cartas da Irma Lucia«, str. 420 i 422.
Sestra Lucija još se u jednom
svom pismu patru Goncalvesu od 18. kolovoza 1940, ponovno vraća na iste
misli:
"Pretpostavljam da je
našem Gospodinu drago da se netko zauzima kod njegovog namjesnika na zemlji za
ispunjenje njegovih želja. No, Sveti Otac neće to odmah učiniti.
Sumnja u realnost i ima pravo. Naš dobri Gospodin bi mogao jednim čudom
jasno pokazati da je On onaj koji to traži, no On koristi ovo vrijeme da svojom
pravednošću kazni svijet za tolike grijehe te da ga pripravi za potpuni
povratak Njemu. 31 Dokaz koji nam On daje je posebna zaštita
Prečistog Srca Marijina nad Portugalom radi toga što se zemlju posvetilo
(Srcu Marijinu).« 32
"Ljudi o kojima mi
govorite imaju pravo biti prestravljeni. Sve ovo će se dogoditi ako naši
biskupi ne ispune molbe našeg dobrog Boga i čitavim srcem zatraže Njegovo
milosrđe i zaštitu Prečistog Srca naše dobre Nebeske Majke. No, u
našoj domovini ima još mnogo prijestupa i grijeha, a kako je sada došao
čas Božje Pravednosti nad svijetom, nužno je nastaviti moliti. Stoga mi se
čini da je dobro u ljude ulijevati, osim velikog povjerenja u
milosrđe našeg dobrog Boga te zaštitu Prečistog Srca Marijina, i
nužnost molitve, praćene žrtvom, posebno onom koja je nužna za
izbjegavanje grijeha.«
Usp.
"Memorias e Cartas da Irma Lucia«, str. 426.
Godine 1943. sestra Lucija
imala je još jedno ukazanje našeg Gospodina o kojem izvješćuje oca
Goncalvesa u pismu od 4. svibnja iste godine:
"Po nalogu njegove
preuzvišenosti (biskup Gurza, mons. Manuela Marie Ferrerire da Silve) morala
sam priopćiti gospodinu nadbiskupu Valladoilida poruku našeg Gospodina
gospodi biskupima u Španjolskoj i još jednu gopodi biskupima u Portugalu. Dao
Bog da poslušaju glas Božje ljubavi. On želi da se ovi iz Španjolske sastanu na
duhovnim vježbama te nalože obnovu naroda, klera i redovničkih redova, jer
neki samostani!... i mnogi članovi drugih!... razumijete? želi da se dušama
jasno ukaže na to da se istinska pokora koju on želi prvenstveno sastoji od
žrtve koju svatko mora sebi nametnuti kako bi ispunio svoje vjerske i
materijalne obveze. Obećaje kraj rata u kratku vremenu, zbog posvete koju
se udostojila učiniti Njegova Svetost. No, budući da je bila
nepotpuna, obraćenje Rusije je odgođeno. Ako gospoda španjolski
biskupi ne udovolje njegovim željama, Rusija će još jednom biti bič
kojim će ih Bog kazniti.«
Usp.
"Memorias e Cartas da Irma Lucia«, str. 446.
Pio XII. je 7. lipnja 1952. apostolskim
pismom Sacro Vergente Ano narode Rusije posvetio Prečistom Srcu Marijinu.
Tijekom II. Vatikanskog sabora,
510 nadbiskupa i biskupa iz 78 zemalja potpisalo je molbu u kojoj od Kristovog
namjesnika traži da posveti čitav svijet, a na poseban i izričit
način Rusiju i druge zemlje u kojima vlada komunizam, Prečistom Srcu
te da zapovjedi da skupa s njim, u isti dan isto učine svi biskupi
katoličkog svijeta. Dokument je Svetom Ocu Pavlu VI. osobno uručila
njegova uzvišenost, nadbiskup Diamantina (Brazil) Geraldo de Proenca Sigaud
tijekom privatne audijencije 3. velječe 1964.
Papa Pavao VI. je, 21. studenog
1964., zatvarajući treće zasjedanje Drugog vatikanskog sabora
"povjerio ljudski rod« Prečistu Srcu Marijinu te je na istoj
svečanosti, dok su mu koncilski oci stojeći pljeskali, Bogorodici dao
naslov Mater Ecclesiae (Majka Crkve).
(Usp. "Insegnamenti di
Paolo VI, Sv. II, 1964, str. 678).
Ivan Pavao II. učinio je
dvije posvete svijeta Prečistu Srcu Marijinu, jedno u Fatimi, 13. svibnja
1982., a drugo u Rimu, 25. ožujka 1984. Obim posvećenjima prethodio je
papin poziv biskupima da mu se pridruže u ovim činovima. Međutim,
nema sigurnih podataka pomoću kojih bi se moglo ocijeniti u kojoj su mjeri
biskupi čitavog svijeta ostvarili ovo jedinstvo s papom bilo 1982., bilo
1984. godine. No, u obje prilike Rusija nije poimenice spomenuta.
Stoga je sestra Lucija sve do
sredine 1989. godine smatrala da niti jedno od izvršenih posvećenja
"nije valjano« (misli se na to da zahtjevi koje je Gospa uputila vidjelici
nisu ispunjeni). Međutim, od tada je sestra Lucija priznala valjanost
posvećenje koje je Ivan Pavao II. učinio 25. ožujka 1984.
Danas stručnjaci za
pitanje Fatime raspravljaju o stajalištu sestre Lucije, pri čemu se jedni
slažu s novim stajalištem, dok se drugi radje drže njezinih ranijih izjava.
To je pitanje previše složeno
da bi ga se ovdje moglo razjasniti. U ovom trenutku dovoljno je primijetiti da
je sestra Lucija, komentirajući moguću povezanost (a čini se da
je upravo ta povezanost izvor promjene vidjeličina stava) posvećenja
učinjena 1984. godine sa spektakularnim događajima koji su se zbili u
istočnoj Europi, a koji su ponajviše u drugom dijelu 1989. godine doveli
do sloma komunizma, jasno rekla da se radi o njezinu osobnu mišljenju, a ne o
prenošenju nadnaravnog otkrivenja.
Mi pripremamo raspravu o ovom
zanimljivom pitanju koju ćemo objaviti u odgovarajućem trenutku.
|