Četvrto ukazanje: 19. kolovoza 1917.

Dana 13. kolovoza, na koji se trebalo dogoditi četvrto ukazanje, djeca vidioci nisu mogli doći do Cova da Iria, jer ih je oteo načelnik Ourema koji je iz njih silom htio izvući tajnu. Djeca su ostala odlučna.

U uobičajeni sat čula se na Cova da Iria grmljavina nakon koje je uslijedio bljesak. Prisutni su opazili kako iznad hrasta nekoliko minuta lebdi mali bijeli oblak. Primijetili su i kako su se lica i odjeća ljudi, biljke i tlo obojali različitim bojama. Bilo je sigurno da je Gospa došla, no nije našla vidioce.

Dana 19. kolovoza¹⁷, Lucija se s Franjom i još jednim rođakom nalazila na livadi koja je pripadala njezinu ujaku kada su oko četiri sata poslijepodne počele iste atmosferske promjene koje su prethodile Gospinim ukazanjima u Cova da Iria: zapuhao je svježi povjetarac i sunce je potamnilo. Lucija je, osjetivši da se približava nešto nadnaravno brzo poslala po Jacintu koja je stigla na vrijeme da vidi Gospu što se, kao i prethodna tri puta, najavljena bljeskom svjetla pojavila nad crnikom ili hrastićem, malo većim od onog u Cova da Iria.

LUCIJA: "Gospođo, što želite od mene?«

GOSPA: "želim da nastaviti dolaziti u Cova da Iria svakog 13. u mjesecu i da molite krunicu svaki dan. Posljednji mjesec učinit ću čudo, kako bi svi povjerovali.« ¹⁸

LUCIJA: "Što želite da učinimo s novcem koji ljudi ostavljaju u Cova da Iria?«

GOSPA: "Napravite dva prijenosna postolja: jedno ćete nositi ti i Jacinta s još dvije djevojčice odjevene u bijelo, a drugo neka nosi Franjo s još tri dječaka. Novac od postolja je za blagdan Gospe svete krunice, a ono što ostane namjenjeno je za kapelicu koju trebate dati napraviti.« ¹⁹

LUCIJA: "Htjela bih vas zamoliti za ozdravljenje nekih bolesnika.«

GOSPA: "Da, neke ću ozdraviti tijekom godine.« Zatim im je, poprimivši još tužniji izraz lica, ponovno preporučila prikazivanje trpljenja da bi na kraju završila ovim riječima: "Molite, mnogo molite i žrtvujte se za grešnike. Znajte, mnoge duše odlaze u pakao, jer se za njih nitko ne žrtvuje i ne moli.«

"Kao i inače, počela se podizati prema istoku.«

Vidioci su odrezali grane drveta iznad kojeg se Gospa ukazala i ponijeli ih kući. Grane su širile posebno ugodan miris.

Usp. "Memorias II«, str. 150; IV, str. 342 i 344; G. De Marchi, str. 151— 152; W. T. Walsh, str. 184— 186; L. G. da Fonseca, str. 69— 70; J. Galamba de Oliveira, str. 89.