Peto ukazanje: 13. rujna 1917.

Kao i u drugim prilikama, prisutni su, a procijenjeno je da ih je bilo između petnaest i dvadeset tisuća ili možda i više, opazili niz atmosfeskih pojava: naglo sniženje temperature, sunčevo svjetlo postalo je tako slabo da su se mogle vidjeti zvijezde, pala je neka vrsta kiše, poput latica ili pahuljica duginih boja koje su nestajale prije nego bi se spustile na zemlju. Ovaj put je posebno primijećena svjetleća kugla koja se polako i veličanstveno pomicala od istoka prema zapadu, a pri kraju ukazanja u suprotnom smjeru. Vidioci su, kao i obično, primijetili odsjaj svjetla i zatim Gospu iznad hrasta:

GOSPA: "Nastavite moliti krunicu da izmolite svršetak rata. U listopadu će doći i naš Gospodin, žalosna Gospa, Gospa od Karmela, sveti Josip s Djetetom Isusom kako bi blagoslovili svijet. Bog je zadovoljan vašim žrtvama, ali ne želi da spavate opasani konopom. Nosite ga samo danju.« ²⁰

LUCIJA: "Tražili su me da Vas zamolim razne stvari: ozdravljenje nekih bolesnika, jednog gluhonijemog!«

GOSPA: "Da, neke ću ozdraviti, dok druge neću²¹. U listopadu ću učiniti čudo kako bi svi povjerovali«²².

"I počela se dizati i nestala, kao i obično.«

Usp. "Memorias II«, str. 156; IV, str. 346 i 350; G. De Marchi, str. 169— 170; W. T. Walsh, str. 194— 195; L. G. da Fonseca, str. 78— 79; J. Galamba de Oliveira, str. 93.