Šesto i posljednje ukazanje: 13. listopada 1917.

Kao i u prethodnim prilikama, vidioci su primijetili odsjaj svjetla, a zatim Gospu iznad crnike:

LUCIJA: "Gospođo, što želite od mene?«

GOSPA: "želim da se na ovom mjestu podigne kapelica meni u čast. Ja sam Gospa od svete krunice. Neka se krunica nastavi moliti svaki dan. Rat je pri kraju i vojnici će se uskoro vratiti svojim kućama.«

LUCIJA: "Imam mnogo toga što bih vas željela zamoliti: da ozdravite neke bolesnike i obratite neke grešnike...

GOSPA: "Neke hoću, neke neću²³. Moraju se popraviti i moliti za oproštenje svojih grijeha!« I poprimivši još tužniji izraz lica, reče: "Neka više ne vrijeđaju Gospodina Boga našega koji je već toliko izvrijeđan! ²⁴«

Tada raširi ruke i okrene ih prema suncu. Dok se uzdizala, odraz njezinog svjetla pao je na sunce.

Lucija je u tom trenutku uzviknula: "Gledajte sunce!«

Čim je Majka Božja nestala u beskrajnom nebeskom svodu, pred očima vidioca ukazale su se tri slike. Prva je predstavljala radosna otajstva krunice, zatim žalosna otajstva i na kraju slavna otajstva krunice (samo je Lucija vidjela tri slike, bl. Franjo i bl. Jacinta vidjeli su samo prvu).

Pokraj sunca pojavio se sveti Josip s Djetetom Isusom i Gospom od krunice. Bila je to sveta obitelj. Djevica je bila odjevena u bijelo, ogrnuta plavim ogrtačem. I sveti Josip bio je odjeven u bijelo, a Dijete Isus u svjetlocrveno. Sveti Josip blagoslivljao je mnoštvo, čineći tri puta znak križa. Dijete Isus činio je to isto. Uslijedilo je viđenje žalosne Gospe i našeg Gospodina kako trpi na putu za Kalvariju. Gospodin je blagoslivljao narod čineći znak križa. Majka Božja nije imala mač u grudima. Lucija je vidjela samo gornji dio tijela našeg Gospodina Isusa Krista. Na kraju se, u jednom slavnom ukazanju, pojavila Gospa od Karmela, okrunjena kraljica neba i zemlje s Djetetom Isusom na rukama.

Dok su se pred očima vidioca odvijali ovi prizori, veliko mnoštvo od pedeset do sedamdeset tisuća promatrača bilo je nazočno čudesu sunca. Tijekom čitavog ukazanja je kišilo. Na kraju Lucijina i Gospina razgovora, u trenutku kad se presveta Djevica uzdizala, a Lucija uzviknula "Gledajte sunce!«, oblaci su se razmaknuli otvarajući pogled na sunce koje je izgledalo poput koluta od zlata. Blistalo je nikad viđenom jačinom, no nije bilo zasljepljujuće. Sve to trajalo je samo trenutak. Ogromna lopta počela je "plesati«. Poput velike ogromne vatrene kugle sunce se okretalo strelovitom brzinom. Zaustavilo bi se na određeno vrijeme, a zatim ponovno počelo okretati oko svoje osi velikom brzinom. Zatim su rubovi postali grimizne boje te su se udaljavali na nebu, poput vrtloga, prosipajući vatrene plamenove. Ovo se svjetlo odražavalo na suncu, biljkama, žbunju, na licima ljudi i odjeći, prelijevajući se u svjetlucave tonove i različite boje. Pomaknuvši se tri puta snažnim pokretom, izgledalo je kao da je vatrena lopta zadrhtala, zatresla se te se krivudajući strmoglavila na prestravljeno mnoštvo. Sve je ovo trajalo desetak minuta. Konačno se sunce krivudajući vratilo na mjesto s kojeg se počelo urušavati, ponovno mirno i blistavo, s istim svakodnevnim sjajem.

Ciklus ukazanja je završio.

Mnoge osobe primijetile su da se njihova odjeća, natopljena kišom, iznenada potpuno osušila. Čudo sa suncem promatrali su mnogi svjedoci koji su se nalazili na udaljenosti i do četrdeset kilometara od mjesta ukazanja.

Usp. "Memorias II«, str. 162; IV, str. 348 i 350; G. De Marchi, str. 199— 200; W. T. Walsh, str. 217— 221; L. G. da Fonseca; str. 102— 105; J. Galamba de Oliveira, str. 95— 97.

2 strane slike