Chapter

 1 Intro|     čuti, niti govoriti s njom. Kad je Lucija upitala Našu Gospu
 2 3    |  prirodi miran i popustljiv”.~ ~Kad bi mu u igri netko zanijekao
 3 7    |     razbježale po svojoj volji. Kad bi se našla u takvoj muci,
 4 8    |       ga je najviše zabavljalo, kad bismo išli u brdo, bilo
 5 9    |   Zdravo Marijo! Zdravo Marijo! Kad bismo došli do kraja otajstva,
 6 15   |        ću vam reći što hoću.”~ ~Kad ju je Lucija zamolila da
 7 17   |      recite mnogo puta, posebno kad prinosite neku žrtvu: “O
 8 17   |        poniznu molitvu koju će, kad mole krunicu, izreči poslije
 9 18   |     Boga, počet će drugi, gori! Kad budete vidjeli noć obasjanu
10 19   |         su bili premaleni. ~ ~ “Kad sam se navečer vratila,
11 19   | glavicama među rukama, plačući. Kad me ugledaše, iznenadiše
12 26   |     štovanje Presvetoj Djevici. Kad bi se majka požalila da
13 26   |   ulicom.~ ~Za vrijeme bolesti, kad bi ga Lucija došla posjetiti,
14 27   |       zbog mnogih grijeha... O, kad bih Mu bar mogao dati zadovoljštinu!”~ ~
15 27   |       što više žrtava mogu.”~ ~ Kad bih ga upitala da li mnogo
16 28   |        bio od velikih riječi, i kad bi molio ili prikazivao
17 29   |         razgovoru s Gospodinom. Kad bi se zajedno s Lucijom
18 29   |      vrijedi truda učiti čitati kad ću ubrzo otići u Nebo. Kad
19 29   |      kad ću ubrzo otići u Nebo. Kad se budeš vraćala, dođi ovdje
20 29   |            Nakon što je obolio, kad bih prolazila preko njegove
21 30   |         drugima ne osjeća.”~ ~ “Kad se uđe u Franjinu sobu,
22 30   |         ima se isti osjećaj kao kad se uđe u crkvu”, rekla je
23 36   |  Lucijine neizmjerne boli. ~ ~ “Kad bi groblje bilo otvoreno,
24 37   |    najviše vrhunce svetosti.~ ~ Kad bi ljudski rod prihvatio