PRIJATELJI PTICA

Kako je milostivo i dobrohotno srce Franjino voljelo ptičice!

“Nije mogao gledati kako kradu njihova gnijezda – govori nam Lucija – Uvijek bi izmrvio, na višim stijenama, ponešto kruha što ga je nosio za užinu, kako bi ptičice došle i pojele ga. On bi se udaljio, dozivao ih kao da ga one razumiju i tražio od ostalih da se ne približuju da ih ne bi uplašili.

“Siromašice, gladne ste – govorio bi pričajući s njima – dođite, dođite jesti!”

Ptičice, sa svojim živahnim očicama, nisu se dale moliti i dolazile su u jatima. Bilo mu je veliko veselje gledati ih kako lete poviše drveća s punim podvoljcima i prodornim cvrkutima, koje je, u zboru s njima, oponašao s velikim umijećem.”