|
VELIKO ČUDO
13. listopada mali pastiri
stigoše u Cova da Iria pod kišom koja je lijevala kao iz kabla i okružni
mnoštvom od sedamdeset tisuća ljudi. Evo zahtjeva koje je Gospa postavila
u ovom posljednjem ukazanju, u razgovoru s Lucijom:
“Želim da se ovdje postavi kapelica
meni u čast. Ja sam Gospa Svete Krunice. Neka se krunica moli svaki dan!
Rat će završiti, vojnici će se uskoro vratiti kućama.”
“Ja sam je imala mnogo
toga moliti. Da ozdravi neke bolesne, obrati neke grješnike, itd...”
“Jedne hoću, druge neću.
Moraju se popraviti. Neka mole oproštenje za svoje grijehe!”
“Tada je poprimila još
žalosniji izgled:
“Neka ne vrijeđaju više našega Gospodina koji je
toliko izvrijeđan!”
“Tada Gospa raširi ruke
i okrenu ih prema Suncu, i dok se uzdizala, sjaj njezina svijetla odražavao se na
Suncu.
Tada se dogodi čudo
sa Suncem, obećano tri mjeseca prije kao dokaz istinitosti ukazanja u
Fatimi. Prestade kišiti, a Sunce se tri puta okrene oko samoga sebe
razbacujući svuda uokolo zrake svijetlosti različitih boja. Najednom
se odvoji od svoda i učini se kao da će pasti na narod. Ovo čudo
potrajaše deset minuta, a nakon toga Sunce se vrati na svoje mjesto. U
međuvremenu, troje malih pastira bijaše obdareno i drugim viđenjima.
“Čim je Gospa
nestala u beskraju neba, vidjesmo uz Sunce svetog Josipa s dječakom Isusom
i Presvetom Djevicom, koja je bila obučena u bijelo, ogrnuta plavim
plaštem. Vidjelo se kako sveti Josip i dječak Isus blagoslivljaju narod,
čineći znak križa rukom. Nedugo zatim ovo je ukazanje nestalo, a pojavio
se Gospodin i Djevica, koja mi se pričinila kao Žalosna Gospa. Gospodin je
blagoslivljao svijet na način kao i sveti Josip. I ovo je ukazanje
nestalo, a učini mi se da ponovo vidim Gospu, koja je ovaj put veoma
nalikovala na Gospu od Karmela.”
|