|
ISUSOV TJEŠITELJ
Anđelove
riječi iz trećeg ukazanja: “Utješite
Boga!” duboko su se dojmile Franje. “Dok je Jacinta bila okupirana jedino
mišlju: obratiti grješnike i osloboditi duše iz pakla, Franjo kao da je bio sav
obuzet samo željom da utješi Našeg Gospodina i Gospu, koji su mu se činili
veoma ražalošćeni.” Prožet osjećajem Božje prisutnosti kojeg je
zadobio u svjetlosti koju je Djevica Marija izlila na vidjeoce u prvom i drugom
ukazanju, govorio bi:
“Kako
je Bogu! To ne možemo ni zamisliti! Šteta što je tako tužan! Da ga ja bar mogu
utješiti!”
Druge
pute bi uzviknuo:
“Toliko
volim Boga! A On je jako tužan radi tolikih ljudskih grijeha! Mi ih ne smijemo
nikada činiti!”
Kada
bi ga prekidali za vrijeme njegovih dugih molitava i pitali ga što radi,
odgovarao bi:
“Mislim
na Našeg Gospodina koji je jako tužan zbog mnogih grijeha... O, kad bih Mu bar
mogao dati zadovoljštinu!”
Za
vrijeme bolesti, povjeri se Luciji:
“Je
li Gospodin još uvijek žalostan? Bojim se da jest. Ja Mu prikazujem što više
žrtava mogu.”
Kad
bih ga upitala da li mnogo pati, priznao bi:
“Jako
mi je loše, ali patim za utjehu Našeg Gospodina.”
Malo
prije smrti, izjavi:
“Malo
mi još preostaje dok ne odem u Nebo. Idem tamo tješiti Gospodina i Našu Gospu.”
|