|
SA SKRIVENIM ISUSOM
“Skriveni
Isus” bio je prekrasan izraz kojim su mali pastiri označavali Presveti
Euharistijski Sakrament. Franjo je volio ostajati satima, zadubljen, pred
svetohraništem u nježnom i sabranom razgovoru s Gospodinom. Kad bi se zajedno s
Lucijom uputio prema školi, rekao bi joj:
“Slušaj,
ti idi u školu! Ja ću ostati ovdje u crkvi uz Skrivenog Isusa. Ne vrijedi
truda učiti čitati kad ću ubrzo otići u Nebo. Kad se budeš
vraćala, dođi ovdje po mene!”
A na
povratku, sestrična bi ga nalazila u sabranoj i pobožnoj molitvi.
“Jednog
dana, dok smo izlazili iz kuće da idemo u školu, primjetih da Franjo hoda
veoma polako.
“Što
ti je? – upitah ga – čini se kao da ne možeš hodati!”
“Jako
me boli glava i čini mi se da ću pasti na zemlju.”
“Onda
nemoj ići! Ostani kući!”
“Ne,
želim poći u crkvu i ostati sa Skrivenim Isusom dok si ti u školi.”
“Nakon
što je obolio, kad bih prolazila preko njegove kuće u školu, govorio bi
mi:
“Slušaj,
pođi u crkvu i izruči moje pozdrave Skrivenom Isusu. Najviše me
žalosti što ne mogu otići tamo i ostati malo sa Skrivenim Isusom.”
|