POSLJEDNJA PRIČEST

         Dva dana pred smrt, u zoru, Franjo zatraži da se pozove Lucija i reče joj:

         “Želim se ispovijediti i pričestiti prije nego umrem. Želim da mi kažeš ako si ikada vidjela da sam počiniti neki grijeh i da upitaš Jacintu da li me je ona vidjela počiniti koji.”

         “Koji put nisi poslušao majku – odgovorih mu – kada bi ti rekla da ostaneš u kući, a ti bi dotrčao kod mene i sakrio se.”

         “Istina je. A sada hajde upitati Jacintu da li se ona sjeća ičeg drugog.”

         “Otišla sam, i Jacinta mi je, nakon što je malo promislila, odgovorila:

         “Slušaj, reci mu da je, prije nego nam se Gospa ukazala, ukrao tati jedan novčić da kupi orguljice Joseu Martu iz Casa Velhe, te da je, kada su dječaci iz Aljustrela gađali kamenjem dječake iz Boleirosa, i on hitnuo poneki kamen.”

         “Kada sam mu prenijela ovu sestrinu poruku, rekao mi je:

         “Te sam već ispovjedio, ali ispovjedit ću ih ponovo. Radi ovih grijeha koje sam počinio, Gospodin je jako tužan!Ali ja, kada i ne bih trebao umrijeti, više ih nikada ne bih počinio. Pokajao sam se.”

         “I sklopivši ruke, počne moliti:

         “O moj isuse, oprosti nam naše grijehe, sačuvaj nas od paklenoga ognja  i dovedi u Raj sve duše, a osobito one najpotrebnije tvoga milosrđa.”