ŽRTVOVANJE MALIH PASTIRA

Anđeo i Gospa tražili su od vidjeoca da se žrtvuju “kao naknadu za grijehe i uvrede nanesene Bogu i za obraćenje grješnika.”

Na ovaj poziv mališani su odgovorili herojskom velikodušnošću. Ne bi pojeli užinu koja im je bila jedini obrok preko dana. Razdijelili bi je ovcama i siromasima. Nisu dirali ni grožđa, ni primamljivih smokava. “Običavali smo povremeno prinijeti  Bogu žrtvu tako da provedemo devet dana ili cijeli mjesec bez pića. Jednom smo se na taj način žrtvovali usred kolovoza, pod žegom koja je gušila.” Oko pasa nosili su uzicu od konopa i šibali noge koprivama. Provodili su sate i sate prostrti licem na zemlji, ponavljajući molitvu koju im je dao Anđeo.

Još teže bile su žrtve koje im je Bog poslao, baš kao što Anđeo bijaše najavio: “Pokorno primite trpljenja koja će vam Gospodin poslati!” A Gospa ih je upozorila: “Mnogo ćete trpjeti.”

Ova trpljena bile su poruge, šale, kazne, tamnovanje, proganjanje i, kasnije, dugotrajno bolovanje Jacinte i Franje.

Franjo se razboli u listopadu 1918. godine. Nakon kratkog poboljšanja, bolest se ponovno vrati na Badnjak i on se više ne oporavi sve do smrti, 4. travnja 1919. godine.