ISUSOV TJEŠITELJ

         Anđelove riječi iz trećeg ukazanja: “Utješite Boga!” duboko su se dojmile Franje. “Dok je Jacinta bila okupirana jedino mišlju: obratiti grješnike i osloboditi duše iz pakla, Franjo kao da je bio sav obuzet samo željom da utješi Našeg Gospodina i Gospu, koji su mu se činili veoma ražalošćeni.” Prožet osjećajem Božje prisutnosti kojeg je zadobio u svjetlosti koju je Djevica Marija izlila na vidjeoce u prvom i drugom ukazanju, govorio bi:

         “Kako je Bogu! To ne možemo ni zamisliti! Šteta što je tako tužan! Da ga ja bar mogu utješiti!”

         Druge pute bi uzviknuo:

         “Toliko volim Boga! A On je jako tužan radi tolikih ljudskih grijeha! Mi ih ne smijemo nikada činiti!”

         Kada bi ga prekidali za vrijeme njegovih dugih molitava i pitali ga što radi, odgovarao bi:

         “Mislim na Našeg Gospodina koji je jako tužan zbog mnogih grijeha... O, kad bih Mu bar mogao dati zadovoljštinu!”

         Za vrijeme bolesti, povjeri se Luciji:

         “Je li Gospodin još uvijek žalostan? Bojim se da jest. Ja Mu prikazujem što više žrtava mogu.”

         Kad bih ga upitala da li mnogo pati, priznao bi:

         “Jako mi je loše, ali patim za utjehu Našeg Gospodina.”

         Malo prije smrti, izjavi:

         “Malo mi još preostaje dok ne odem u Nebo. Idem tamo tješiti Gospodina i Našu Gospu.”