SA SKRIVENIM ISUSOM

         “Skriveni Isus” bio je prekrasan izraz kojim su mali pastiri označavali Presveti Euharistijski Sakrament. Franjo je volio ostajati satima, zadubljen, pred svetohraništem u nježnom i sabranom razgovoru s Gospodinom. Kad bi se zajedno s Lucijom uputio prema školi, rekao bi joj:

         “Slušaj, ti idi u školu! Ja ću ostati ovdje u crkvi uz Skrivenog Isusa. Ne vrijedi truda učiti čitati kad ću ubrzo otići u Nebo. Kad se budeš vraćala, dođi ovdje po mene!”

         A na povratku, sestrična bi ga nalazila u sabranoj i pobožnoj molitvi.

         “Jednog dana, dok smo izlazili iz kuće da idemo u školu, primjetih da Franjo hoda veoma polako.

         “Što ti je? – upitah ga – čini se kao da ne možeš hodati!”

         “Jako me boli glava i čini mi se da ću pasti na zemlju.”

         “Onda nemoj ići! Ostani kući!”

         “Ne, želim poći u crkvu i ostati sa Skrivenim Isusom dok si ti u školi.”

         “Nakon što je obolio, kad bih prolazila preko njegove kuće u školu, govorio bi mi:

         “Slušaj, pođi u crkvu i izruči moje pozdrave Skrivenom Isusu. Najviše me žalosti što ne mogu otići tamo i ostati malo sa Skrivenim Isusom.”