grassetto = Testo principale
Chapter grigio = Testo di commento
1 Intro| njihove uzorite živote. Više je jedinstveno, negoli rijetko
2 Intro| Društvo “Luci sull’Est” je već izdalo knjigu o Jacinti,
3 Intro| izdalo knjigu o Jacinti, koju je napisao portugalski svećenik
4 Intro| otac Fernando Leite. Knjiga je smjesta prihvaćena s velikim
5 Intro| i suradnika, i potražnja je ubrzo iscrpla prvo izdanje
6 Intro| knjigu o Franji? I na njega je mislio otac Leite skicirajući
7 Intro| vrlina puna ljubavi, koja je istinsko tkivo svetosti.~ ~“
8 Intro| pastira iz Fatime.~ ~Franjo je, na izgled, bio najmanje
9 Intro| najmanje povlašćen vidjelac: on je samo vidio Gospu, nije ju
10 Intro| niti govoriti s njom. Kad je Lucija upitala Našu Gospu
11 Intro| otići u Nebo, Majka Božja je odgovorila “da”, ali samo
12 Intro| Franjinom slučaju stavila je uvjet: “Mora mnogo moliti
13 Intro| razabrati da od trenutka u kojem je Franjo spoznao važnost svojega
14 Intro| prijaznom postojanošću išao je u susret smrti koju mu je
15 Intro| je u susret smrti koju mu je navijestila Gospa, ne pitajući
16 Intro| pitajući se nikada zašto mu je sudbina takva. Štoviše,
17 Intro| Našega Gospodina, kojega je spoznao osobito tužnim i
18 Intro| Ne čudi, dakle, ono što je njegova majka tvrdila o
19 Intro| trenutku smrti: “Izgledao je kao da se smiješi, i tako
20 Intro| kao da se smiješi, i tako je ostao. Tada je prestao disati”.
21 Intro| smiješi, i tako je ostao. Tada je prestao disati”. Franjo
22 Intro| prestao disati”. Franjo je bio siguran da će otići
23 Intro| radi na vijeke ono što ga je najviše poticalo u ovom
24 1 | zanjihalo objavljujući da je ovaj novi sin, pod imenom
25 1 | od milja zvali – “slovio je za najozbiljnijeg čovjeka
26 1 | Franju i Jacintu, Nebo je povlastili svojim osobitim
27 2 | TKO JE BIO FRANJO~ ~Franjo je bio
28 2 | TKO JE BIO FRANJO~ ~Franjo je bio dječak okrugla lica,
29 2 | crta, dobre građe, koji je u cijelom svom životu bolovao
30 2 | ostali mladi iz sela, bio je odijeven siromaški: dugačke
31 2 | gnušao graje i buke. Bio je brdsko dijete, mirnih živaca,
32 2 | prostodušnog veselja. Imao je misaonu dušu, skloniji slušanju
33 4 | BLAGO KROTKIMA”~ ~Franjo je volio živjeti u miru sa
34 4 | u miru sa svima, čak ako je to značilo i žrtvovati vlastita
35 4 | važno...”~ ~“Sjećam se da je jednog dana došao kući noseći
36 4 | kući noseći maramicu koja je prikazivala Gospu iz Nazareta,
37 4 | Gospu iz Nazareta, a koju je nedugo prije bio dobio na
38 4 | na dar. Pokazivao mi ju je vrlo zadovoljan i sva su
39 4 | nekoliko časaka, maramica je iščeznula. Franjo ju je
40 4 | je iščeznula. Franjo ju je tražio, ali uzalud. Malo
41 4 | jednog djeteta. Franjo ju je zatražio natrag, ali dječak
42 4 | zatražio natrag, ali dječak je uporno tvrdio da je maramica
43 4 | dječak je uporno tvrdio da je maramica njegova i da su
44 4 | maramica njegova i da su mu je donijeli iz Nazareta. Franjo,
45 4 | mu se i reče:~ ~“Zadrži je! Meni nije stalo do maramice!...”~ ~ ~
46 5 | PRIJATELJI PTICA~ ~Kako je milostivo i dobrohotno srce
47 5 | stijenama, ponešto kruha što ga je nosio za užinu, kako bi
48 5 | dolazile su u jatima. Bilo mu je veliko veselje gledati ih
49 5 | prodornim cvrkutima, koje je, u zboru s njima, oponašao
50 7 | MALI ANĐEO ČUVAR~ ~Iako je Franjo volio sva stvorenja,
51 7 | volio sva stvorenja, ipak je ljubaznost svoga srca zadržao
52 8 | Lucijom i Jacintom, Franjo je započeo zarana čuvati stado
53 8 | brdima dan bi prošao kao da je praznik, u nevinoj igri.~ ~
54 8 | plesom, - piše Lucija – volio je svirati u frulu dok drugi
55 8 | drugi plešu.”~ ~“Ono što ga je najviše zabavljalo, kad
56 8 | bismo išli u brdo, bilo je sjesti na najvišu stijenu
57 9 | usred takvog veselja da im je malo vremena ostajalo za
58 9 | molimo krunicu. Ali budući da je vrijeme brzo prolazilo i
59 9 | izumili smo dobar način da je brzo izmolimo: prolazili
60 10 | im se Anđeo.~ ~Izgledao je kao “mladić od 14 do 15
61 10 | godina, bijelji negoli da je od snijega, kroz kojega
62 10 | od snijega, kroz kojega je sunce prolazilo kao da je
63 10 | je sunce prolazilo kao da je od kristala, velike ljepote.
64 10 | Nadnaravno ozračje koje nas je obavilo bilo je tako snažno
65 10 | koje nas je obavilo bilo je tako snažno da ga skoro
66 10 | tom položaju u kojem nas je ostavio, stalno ponavljajući
67 10 | mnogo vremena ponavljajući je, prostri na zemlji, dok
68 11 | svjetlošću spoznaje tko je Bog, koliko nas ljubi i
69 11 | želi biti ljubljen; kolika je vrijednost žrtvovanja i
70 11 | Gospodinu sve ono što nam je zadavalo muku.”~ ~ ~
71 12 | i ugledasmo Anđela koji je u lijevoj ruci držao kalež
72 12 | držao kalež iznad kojega je lebdjela bijela Hostija,
73 12 | bijela Hostija, iz koje je kapala krv u njega. Anđeo
74 12 | Anđeo ispusti kalež, koji je ostao s Hostijom lebdjeti
75 13 | Gospu, upita Luciju:~ ~“Tebi je Anđeo dao Svetu Pričest.
76 13 | dao Svetu Pričest. A što je dao meni i Jacinti?”~ ~“
77 13 | meni i Jacinti?”~ ~“I to je bila Sveta Pričest!”, odgovori
78 13 | Zar nisi vidio krv koja je kapala iz Hostije?”~ ~“Osjetio
79 13 | Hostije?”~ ~“Osjetio sam da je Bog u meni, ali nisam znao
80 13 | prostrvši se na zemlju, ostao je dugo tako sa svojom sestrom
81 13 | svih ukazanja kojima ga je Nebo počastilo, ovo je izvršilo
82 13 | ga je Nebo počastilo, ovo je izvršilo najveći utjecaj
83 13 | dušu. Riječi Anđela kojima je tražio utjehu za Boga, ožalošćenog
84 13 | i grijesima ljudi, živo je pogodilo njegovo tankoćutno
85 13 | nadalje, njegov ideal postao je utješiti Gospodina. Dok
86 13 | utješiti Gospodina. Dok je Jacinta postajala apostol
87 13 | grješnika, Franjina želja bila je biti Isusov utješitelj.”~ ~ ~
88 14 | Odakle si ti?”, upitah je.~ ~“Dolazim iz Neba.”~ ~“
89 14 | zadovoljštinu za grijehe kojima je izvrijeđan i kao molitvu
90 14 | unutarnjeg poriva, koji nam je također darovan, padosmo
91 15 | reći što hoću.”~ ~Kad ju je Lucija zamolila da ih svih
92 15 | zabadalo. Shvatili smo da je to Prečisto Marijino Srce,
93 16 | U drugom ukazanju počela je izlaziti na vidjelo velika
94 16 | nezahvalnosti ljudi, kojima je izbodeno – koje traži zadovoljštinu
95 16 | Franjo, veoma dirnut onim što je vidio, upita svoje družice
96 16 | družice u igri:~ ~“Zašto je Gospa držala Srce u ruci
97 16 | Gospa držala Srce u ruci dok je razlijevala na svijet onu
98 16 | tako veliku svjetlost koja je Bog? Ti si, Lucija, bila
99 16 | koji se uzdizao uvis bilo je dvoje manjih pastira, koji
100 16 | razlijevao po svijetu bila je Lucija, koja je imala poslanje
101 16 | svijetu bila je Lucija, koja je imala poslanje da na zemlji
102 17 | mogli povjerovati.”~ ~Zatim je nastavila:~ ~“Žrtvujte se
103 17 | žrtvu: “O moj Isuse, to je za tvoju ljubav, za obraćenje
104 17 | pogled prema Gospi moleći je za pomoć, a Ona će nam s
105 17 | jadnih grješnika.”~ ~Još ih je naučila ovu poniznu molitvu
106 18 | Posebno sredstvo koje nam je Gospodin ponudio u ova naša
107 18 | milost i izbjegli kaznu, je pobožnost prema Prečistom
108 18 | spasiti i bit će mir. Rat je pri svršetku. Ali, ako ne
109 18 | nepoznatom svjetlošću, znajte da je to veliki znak što vam ga
110 18 | Srcu. Samo Franji, koji je mogao vidjeti ali ne i čuti,
111 19 | 1917.-te godine, Portugal je, pod masonskom vladom, proživljavao
112 19 | ovaj vjerski pokret, kojega je smatrao nazadnjačkim i koji
113 19 | smatrao nazadnjačkim i koji je, po njegovom mišljenju,
114 19 | demokratsku slobodu.~ ~ Sazvao je vidjeoce da, u pratnji roditelja,
115 19 | Vila Nova de Ourem. Lucija je otišla tamo sa svojim ocem,
116 19 | sestra (Maria dos Anjos) je došla po vodu i rekla nam
117 19 | tobom!”~ ~ Lucija priča da je posebice Franjo “proveo
118 20 | gradskom zatvoru.~ ~ “Jacinta je najviše patila zato što
119 20 | roditelji napustili. Govorila je, u suzama što su joj lile
120 20 | Srcu Marijinu!”~ ~ Ono što je Franju najviše žalostilo
121 20 | Franju najviše žalostilo bila je zabrinutost da se Gospa
122 20 | neće ponovno ukazati. “Bio je u velikoj brizi, i govorio
123 20 | govorio gotovo plačući: Moguće je da je Gospa neugodno iznenađena
124 20 | gotovo plačući: Moguće je da je Gospa neugodno iznenađena
125 20 | neće ponovno pojaviti. A ja je toliko volim vidjeti!”~ ~
126 20 | majkom i obitelji, on bi je pokušavao osokoliti: Ako
127 20 | Gospa više ne vrati! Meni je to bolnije! Ali, čak i to
128 21 | pastira izvuče tajnu. Počeo je poklanjajući im lijepu odjeću
129 21 | pribjegne prijetnjama. Priredio je jednu komediju ili, bolje
130 21 | rečeno, tragediju. Naredio je stražaru da pripravi kazan
131 21 | odvrati niječno i stražar je odvuče vani sa sobom.~ ~ “
132 21 | vani sa sobom.~ ~ “Otišla je naglo, bez da smo se oprostili.
133 21 | smo se oprostili. Dok su je ispitivali, Franjo mi je
134 21 | je ispitivali, Franjo mi je kazao s golemim mirom i
135 22 | Gospa ukazati. Žalosni što je Jacinta neće moći vidjeti,
136 22 | vidjeti, kazaše Ivanu da je pođe zvati. Kako Ivan nije
137 22 | odmah dade u trk.~ ~“Franjo je bio zabrinut što nema Jacinte.~ ~“
138 22 | Jacinte.~ ~“Šteta - rekao je - ako Jacinta ne dođe na
139 22 | da trči!”~ ~“Nakon što mu je brat otišao, reče mi:~ ~“
140 22 | u Cova da Iria započela je 6. kolovoza iste godine.~ ~ ~
141 23 | BOG JE ZADOVOLJAN~ ~13. rujna,
142 23 | blagoslovili svijet. Bog je zadovoljan s vašim žrtvama,
143 23 | prijašnje pute.”~ ~Riječi koje je Gospa izrekla prilikom ukazanju
144 23 | od najbolnijh žrtava bio je konop koji je svatko od
145 23 | žrtava bio je konop koji je svatko od njih nosio vezan
146 23 | preda Luciji konop koji je uvijek nosio, rekavši:~ ~“
147 24 | Cova da Iria pod kišom koja je lijevala kao iz kabla i
148 24 | ljudi. Evo zahtjeva koje je Gospa postavila u ovom posljednjem
149 24 | vratiti kućama.”~ ~“Ja sam je imala mnogo toga moliti.
150 24 | svoje grijehe!”~ ~“Tada je poprimila još žalosniji
151 24 | više našega Gospodina koji je toliko izvrijeđan!”~ ~“Tada
152 24 | drugim viđenjima.~ ~“Čim je Gospa nestala u beskraju
153 24 | Presvetom Djevicom, koja je bila obučena u bijelo, ogrnuta
154 24 | rukom. Nedugo zatim ovo je ukazanje nestalo, a pojavio
155 24 | Žalosna Gospa. Gospodin je blagoslivljao svijet na
156 24 | kao i sveti Josip. I ovo je ukazanje nestalo, a učini
157 24 | ponovo vidim Gospu, koja je ovaj put veoma nalikovala
158 25 | bi pojeli užinu koja im je bila jedini obrok preko
159 25 | preko dana. Razdijelili bi je ovcama i siromasima. Nisu
160 25 | kolovoza, pod žegom koja je gušila.” Oko pasa nosili
161 25 | ponavljajući molitvu koju im je dao Anđeo.~ ~Još teže bile
162 25 | teže bile su žrtve koje im je Bog poslao, baš kao što
163 25 | Gospodin poslati!” A Gospa ih je upozorila: “Mnogo ćete trpjeti.”~ ~
164 26 | moli krunicu”.~ ~“Iskazivao je radost zbog obećanja da
165 26 | moliti. Zar se ne sjećeš da je Gospa rekla da moram mnogo
166 26 | kuću glavna briga bila mu je da obitelj ne ode na spavanje
167 26 | kućanskih poslova što ih je morala obaviti, on bi ju
168 26 | zajedno mole krunicu jer mu je već pričinjavalo napor sam
169 27 | se dojmile Franje. “Dok je Jacinta bila okupirana jedino
170 27 | iz pakla, Franjo kao da je bio sav obuzet samo željom
171 27 | Božje prisutnosti kojeg je zadobio u svjetlosti koju
172 27 | zadobio u svjetlosti koju je Djevica Marija izlila na
173 27 | ukazanju, govorio bi:~ ~ “Kako je Bogu! To ne možemo ni zamisliti!
174 27 | ni zamisliti! Šteta što je tako tužan! Da ga ja bar
175 27 | Toliko volim Boga! A On je jako tužan radi tolikih
176 27 | na Našeg Gospodina koji je jako tužan zbog mnogih grijeha...
177 27 | povjeri se Luciji:~ ~ “Je li Gospodin još uvijek žalostan?
178 27 | priznao bi:~ ~ “Jako mi je loše, ali patim za utjehu
179 28 | ili razmišljati – kako je govorio – o Gospodinu koji
180 28 | govorio – o Gospodinu koji je ožalošćen tolikim ljudskim
181 28 | tješiti Našeg Gospodina koji je jako žalostan.”~ ~ Jednom
182 28 | zanos kontemplacije, bio je odvojen od zemaljskih stvari.~ ~ ~
183 29 | ISUSOM~ ~ “Skriveni Isus” bio je prekrasan izraz kojim su
184 29 | Euharistijski Sakrament. Franjo je volio ostajati satima, zadubljen,
185 29 | veoma polako.~ ~ “Što ti je? – upitah ga – čini se kao
186 29 | u školi.”~ ~ “Nakon što je obolio, kad bih prolazila
187 30 | OVDJE NAM JE LIJEPO~ ~ Nakon godinu i
188 30 | godinu i pol dana otkako je obolio, počeše ga posjećivati
189 30 | govoreći:~ ~ “Ne znamo što je to u Franji! Ovdje nam je
190 30 | je to u Franji! Ovdje nam je lijepo.”~ ~ “Neke od susjeda,
191 30 | ujnom i mojom majkom:~ ~ “To je tajna koja se ne da razumijeti.
192 30 | kad se uđe u crkvu”, rekla je jedna žena, susjeda moje
193 30 | ukazanja.”~ ~ Posjete koje je mali bolesnik najviše cijenio
194 30 | i sestrične, pred kojima je mogao otvoriti srce i iznijeti
195 31 | upitaš Jacintu da li me je ona vidjela počiniti koji.”~ ~ “
196 31 | i sakrio se.”~ ~ “Istina je. A sada hajde upitati Jacintu
197 31 | Otišla sam, i Jacinta mi je, nakon što je malo promislila,
198 31 | Jacinta mi je, nakon što je malo promislila, odgovorila:~ ~ “
199 31 | Slušaj, reci mu da je, prije nego nam se Gospa
200 31 | Martu iz Casa Velhe, te da je, kada su dječaci iz Aljustrela
201 31 | sestrinu poruku, rekao mi je:~ ~ “Te sam već ispovjedio,
202 31 | koje sam počinio, Gospodin je jako tužan!Ali ja, kada
203 32 | ZA PRIČEŠĆU~ ~ Nakon što je pomogla svom bratiću da
204 32 | nastavlja Lucija – Jacinta je već bila ustala i sjedila
205 32 | već bila ustala i sjedila je na Franjinom krevetu. Ovaj,
206 32 | me ugledao, upita: ~ ~ “Je si li tražila Skrivenog
207 32 | ispovjedio, a Velečasni mu je obećao da će mu sljedeći
208 33 | piti nakon ponoći, što mu je, čak i u onim vremenima,
209 33 | njegovog teškog stanja. Kada je tog proljetnog jutra, uz
210 33 | pričestio, sljedeći dan rekao je sestrici:~ ~ “Danas sam
211 34 | više mogao moliti, tražio je da mi molimo umjesto njega.
212 34 | umjesto njega. Poslije mi je rekao:~ ~ “Zacijelo ću mnogo
213 34 | odnese u Nebo!”~ ~ “Kada je pala noć, pozdravila sam
214 34 | me za desnu ruku, snažno je stisne i zadrži tako neko
215 34 | glasom.~ ~ “U trenutku kada je prizor postao previše dirljiv,
216 35 | UMRO JE S OSMJEHOM NA LICU~ ~ Ujutro,
217 35 | draga! Kakvo divno svjetlo je tamo pored našeg prozora!”~ ~
218 35 | anđeoskim smješkom. Bilo je oko deset sati ujutro kada
219 35 | oko deset sati ujutro kada je bez samrtne borbe, grčenja,
220 35 | Isusa na vijeke.~ ~ Imao je deset godina i, zamalo,
221 35 | ispitivanju u župi, njegova mama je izjavila: “Izgledalo je
222 35 | je izjavila: “Izgledalo je kao da se smješi, i tako
223 35 | kao da se smješi, i tako je ostao. Tada je prestao disati.”~ ~
224 35 | smješi, i tako je ostao. Tada je prestao disati.”~ ~ S jednakom
225 35 | jednakom jednostavnošću, rekao je i njegov otac: “Umro je
226 35 | je i njegov otac: “Umro je smiješeći se.”~ ~ ~
227 36 | fatimskom župnom groblju. Franjo je živio u poniznosti i umro
228 36 | Samo nekoliko osoba pratilo je kovčeg uz Luciju koja je
229 36 | je kovčeg uz Luciju koja je oplakivala svoga dragoga
230 36 | svoga dragoga druga. Jacinta je ostala u krevetu, plačući
231 36 | malim bratom.~ ~ Pokopan je u jednostavan grob natopljen
232 36 | bolesničkoj postelji, provodila je sate i sate utonula u najdublju
233 36 | zamišljena, i ako bismo je upitali na što misli, odgovorila
234 37 | Jacinte blaženima pokrenut je u Rimu 1979. godine. ~ ~
235 37 | 1979. godine. ~ ~ Vrijeme je brzo proteklo.~ ~ 13. svibnja
236 37 | papa Ivan Pavao II. izdao je dekret kojim proglašava
|