Chapter
1 Intro| Introduction~Franjo i Jacinta, dvoje od troje malih pastira
2 6 | NEBA~ ~Lucija, Franjo i Jacinta običavali su se okupljati
3 10 | anđelčića, Lucija, Franjo i Jacinta provedoše godinu dana u
4 13 | Sveta Pričest!”, odgovori Jacinta s neizrecivom srećom. “Zar
5 13 | utješiti Gospodina. Dok je Jacinta postajala apostol grješnika,
6 14 | Nebo?”~ ~“Da, hoćeš.”~ ~“A Jacinta?”~ ~“I ona.”~ ~“A Franjo?”~ ~“
7 15 | vidjeli uronjene u Boga. Jacinta i Franjo nalazili su se
8 16 | se spuštala na zemlju, a Jacinta i ja u svjetlosti koja se
9 16 | odgovori Lucija – da ćete ti i Jacinta uskoro otići u Nebo, a da
10 20 | u gradskom zatvoru.~ ~ “Jacinta je najviše patila zato što
11 20 | obraćenje grješnika.”~ ~ A Jacinta nadoda:~ ~ “I za Svetog
12 20 | volim vidjeti!”~ ~ Kada bi Jacinta sjedila na stolici i plakala
13 22 | ukazati. Žalosni što je Jacinta neće moći vidjeti, kazaše
14 22 | Šteta - rekao je - ako Jacinta ne dođe na vrijeme!”~ ~“
15 22 | brat otišao, reče mi:~ ~“Jacinta će biti jako žalosna ako
16 22 | jedno ćete nositi ti i Jacinta s dvije druge djevojčice
17 27 | dojmile Franje. “Dok je Jacinta bila okupirana jedino mišlju:
18 28 | nam se ne javiš da i ja i Jacinta molimo zajedno s tobom?”~ ~ “
19 28 | moli. U sumrak, Lucija i Jacinta pođoše ga tražiti, ali ga
20 28 | Znači, nisi čuo da te Jacinta zove?”~ ~ “Ne, ništa nisam
21 31 | drugog.”~ ~ “Otišla sam, i Jacinta mi je, nakon što je malo
22 32 | crkve – nastavlja Lucija – Jacinta je već bila ustala i sjedila
23 36 | oplakivala svoga dragoga druga. Jacinta je ostala u krevetu, plačući
24 36 | odjekuje u vječnosti.”~ ~ Jacinta, smalaksala u svojoj bolesničkoj
25 37 | svakom ponaosob.~ ~ Franjo i Jacinta, odazivajući se velikodušno
|