|
PRVI GOSPIN POHOD
Dana 13. svibnja 1917.
godine, bijaše to nedjelja, troje malih pastira igraše se iznad Cova da Iria. U
podne ugledaše munju. Pobojaše se da će početi grmjeti, siđoše
niz padinu i opaziše na jednoj česmini “Gospu, obučenu u bjelinu,
sjajniju od sunca. (...)” Tada nam, piše Lucija, Ona reče:
“Ne bojte se, neću vam učiniti nikakvo zlo!”
“Odakle si ti?”, upitah
je.
“Dolazim iz Neba.”
“I, što hoćeš od
mene?”
“Došla sam zahtijevati od vas da šest
mjeseci uzastopce, svakog trinaestog dana u mjesecu, dolazite ovamo u isto
vrijeme. Onda ću vam kazati tko sam i što hoću.”
“A hoću li i ja
otići u Nebo?”
“Da, hoćeš.”
“A Jacinta?”
“I ona.”
“A Franjo?”
“I on, ali mora mnogo moliti
krunicu... Hoćete li prikazati Bogu da ćete podnijeti sva trpljenja
koja vam pošalje, kao zadovoljštinu za grijehe kojima je izvrijeđan i kao molitvu
za obraćenje grješnika?”
“Da, hoćemo!”
“Dobro. Mnogo ćete trpjeti, ali
milost Božja će vam biti utjeha.”
“Tada, snagom unutarnjeg
poriva, koji nam je također darovan, padosmo na koljena i ponavljasmo u
sebi: “Presveto Trojstvo, ja ti se klanjam! Bože moj, Bože moj, ljubim te u
Presvetom Sakramentu!” Gospa nadoda: “Molite
krunicu svaki dan, da biste izmolili
mir svijetu i svršetak rata!”
“Tada se – opisuje
Sestra Lucija – vedro uzdigla, i uzišla u smjeru istoka.”
|