OSUĐEN NA SMRT

         Poglavar nije štedio snage da iz malih pastira izvuče tajnu. Počeo je poklanjajući im lijepu odjeću i dajući im najlaskavija obećanja. Kako djeca nisu popuštala, pribjegne prijetnjama. Priredio je jednu komediju ili, bolje rečeno, tragediju. Naredio je stražaru da pripravi kazan s ključalim uljem u kojem će ih ispržiti ukoliko ne budu htjeli otkriti tajnu.

         Nakon jedne stanke, pojavi se stražar i glasom punim prijetne zaviče na Jacintu:

         “Ili ćete reći tajnu, ili ćete umrijeti!”

         Malena odvrati niječno i stražar je odvuče vani sa sobom.

         “Otišla je naglo, bez da smo se oprostili. Dok su je ispitivali, Franjo mi je kazao s golemim mirom i radošću:

         “Ako nas ubiju, uskoro ćemo biti u Nebu! Kako lijepo! Što me briga!”

         Nakon kratke stanke, nadoda:

         “Dao Bog da Jacintu ne bude strah! Izmolit ću za nju jednu Zdravo Mariju.”

         Skine kapu i počne moliti. Videći ga kako moli, stražar zapita:

         “Što to radite?”

         “Molim Zdravo Mariju da Jacintu ne bude strah.”

         Stražan s prezirom odmahnu, ali ih ne prekide.

         Kako su Franjo i Lucija odgovorili s istom junačkom hrabrošću, oboje bijahu osuđeni na smrt i predani vlastitoj sudbini.

         Nakon tri dana bezuspješnih pokušaja i podvala, 15. kolovoza, na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije, upravitelj pusti na slobodu troje malih fatimskih vidjeoca.