SJEDINJEN SA SKRIVENIM ISUSOM

         S kolikom strepnjom Franjo očekivaše onaj sretan trenutak u kojem će sjediniti srce sa Skrivenim Isusom! Da bi Ga što dostojnije primio, nije želio ništa jesti ni piti nakon ponoći, što mu je, čak i u onim vremenima, bilo dopušteno radi njegovog teškog stanja. Kada je tog proljetnog jutra, uz sunčano blještavilo, Isus ušao u njegovu kuću, iz poštovanja se pokušao podići i sjesti u krevetu, ali snage ga posve napustiše i sruši se na uzglavlje.

         “Možeš ležeći primiti Gospodina”, reče mu njegova kuma Teresa.

         Za nekoliko trenutaka Isus siđe u njegovu čistu i nevinu dušu, i Franjo ostade u zanosu kontemplacije tješiti Gospodina. Po buđenju iz ovog slatkog ushićenja, njegove prve riječi bile su upućene majci:

         “Hoće li mi Velečasni i drugi put donijeti Skrivenog Isusa?”

         “Ne znam”, odgovori gospođa Olimpia.

         “Nakon što se pričestio, sljedeći dan rekao je sestrici:

         “Danas sam sretniji od tebe, jer u grudima nosim Skrivenog Isusa.”