PRVI GOSPIN POHOD

Dana 13. svibnja 1917. godine, bijaše to nedjelja, troje malih pastira igraše se iznad Cova da Iria. U podne ugledaše munju. Pobojaše se da će početi grmjeti, siđoše niz padinu i opaziše na jednoj česmini “Gospu, obučenu u bjelinu, sjajniju od sunca. (...)” Tada nam, piše Lucija, Ona reče:

“Ne bojte se, neću vam učiniti nikakvo zlo!”

“Odakle si ti?”, upitah je.

“Dolazim iz Neba.”

“I, što hoćeš od mene?”

“Došla sam zahtijevati od vas da šest mjeseci uzastopce, svakog trinaestog dana u mjesecu, dolazite ovamo u isto vrijeme. Onda ću vam kazati tko sam i što hoću.”

“A hoću li i ja otići u Nebo?”

“Da, hoćeš.”

“A Jacinta?”

“I ona.”

“A Franjo?”

“I on, ali mora mnogo moliti krunicu... Hoćete li prikazati Bogu da ćete podnijeti sva trpljenja koja vam pošalje, kao zadovoljštinu za grijehe kojima je izvrijeđan i kao molitvu za obraćenje grješnika?”

“Da, hoćemo!”

“Dobro. Mnogo ćete trpjeti, ali milost Božja će vam biti utjeha.”

“Tada, snagom unutarnjeg poriva, koji nam je također darovan, padosmo na koljena i ponavljasmo u sebi: “Presveto Trojstvo, ja ti se klanjam! Bože moj, Bože moj, ljubim te u Presvetom Sakramentu!” Gospa nadoda: “Molite krunicu svaki dan,  da biste izmolili mir svijetu i svršetak rata!”

“Tada se – opisuje Sestra Lucija – vedro uzdigla, i uzišla u smjeru istoka.”