BOG JE ZADOVOLJAN

13. rujna, mali pastiri se vratiše u Cova da Iria, okruženi mnoštvom od preko dvadesetpet tisuća ljudi koji ih sa svih strana salijetahu s molbama.

Nakon što se spusti nad česminu, Gospa nam reče:

“Nastavite moliti krunicu da izmolite završetak rata. U listopadu će doći i Gospodin, Gospa Žalosna i od Karmela, sveti Josip i dječak Isus, da bi blagoslovili svijet. Bog je zadovoljan s vašim žrtvama, ali ne želi da spavate opasani konopom. Nosite ga samo po danu.”

“Tražili su da te molim mnoge stvari: ozdravljenje nekih bolesnika, jednog gluhonijemoga...”

“Da, neke ću ozdraviti, druge ne. U listopadu ću učiniti čudo, da bi svi povjerovali.”

“I podižući se, nestane kao i prijašnje pute.”

Riječi koje je Gospa izrekla prilikom ukazanju u kolovozu, lica veoma ožalošćenoga, duboko su pogodile troje vidjeoca: “Molite, mnogo molite! Žrtvujte se za grješnike, jer mnoge duše odlaze u pakao samo zato jer se za njih nitko ne žrtvuje i ne moli.” Kako su već svojim očima vidjeli užase pakla, molili su i žrtvovali se na sve moguće načine da bi oslobodili duše tako groznih muka. Jedna od najbolnijh žrtava bio je konop koji je svatko od njih nosio vezan oko pasa. Gospa im, u ime Božje, naredi s majčiskom brižljivošću da ga ne nose preko noći, kako bi se mogli bolje odmorili.

Prije nego će umrijeti, Franjo preda Luciji konop koji je uvijek nosio, rekavši:

“Uzmi ga i odnesi, da ga mama ne vidi!”