VELIKO ČUDO

13. listopada mali pastiri stigoše u Cova da Iria pod kišom koja je lijevala kao iz kabla i okružni mnoštvom od sedamdeset tisuća ljudi. Evo zahtjeva koje je Gospa postavila u ovom posljednjem ukazanju, u razgovoru s Lucijom:

“Želim da se ovdje postavi kapelica meni u čast. Ja sam Gospa Svete Krunice. Neka se krunica moli svaki dan! Rat će završiti, vojnici će se uskoro vratiti kućama.”

“Ja sam je imala mnogo toga moliti. Da ozdravi neke bolesne, obrati neke grješnike, itd...”

“Jedne hoću, druge neću. Moraju se popraviti. Neka mole oproštenje za svoje grijehe!”

“Tada je poprimila još žalosniji izgled:

“Neka ne vrijeđaju više našega Gospodina koji je toliko izvrijeđan!”

“Tada Gospa raširi ruke i okrenu ih prema Suncu, i dok se uzdizala, sjaj njezina svijetla odražavao se na Suncu.

Tada se dogodi čudo sa Suncem, obećano tri mjeseca prije kao dokaz istinitosti ukazanja u Fatimi. Prestade kišiti, a Sunce se tri puta okrene oko samoga sebe razbacujući svuda uokolo zrake svijetlosti različitih boja. Najednom se odvoji od svoda i učini se kao da će pasti na narod. Ovo čudo potrajaše deset minuta, a nakon toga Sunce se vrati na svoje mjesto. U međuvremenu, troje malih pastira bijaše obdareno i drugim viđenjima.

“Čim je Gospa nestala u beskraju neba, vidjesmo uz Sunce svetog Josipa s dječakom Isusom i Presvetom Djevicom, koja je bila obučena u bijelo, ogrnuta plavim plaštem. Vidjelo se kako sveti Josip i dječak Isus blagoslivljaju narod, čineći znak križa rukom. Nedugo zatim ovo je ukazanje nestalo, a pojavio se Gospodin i Djevica, koja mi se pričinila kao Žalosna Gospa. Gospodin je blagoslivljao svijet na način kao i sveti Josip. I ovo je ukazanje nestalo, a učini mi se da ponovo vidim Gospu, koja je ovaj put veoma nalikovala na Gospu od Karmela.”